Deset veeeelikih jezičnih pogrešaka! Ili ‘pogrješaka’? Ili ‘pogreški’? Kakoooooooooooooo?

4,305

”Spikin kroejša, kroejša spiking…” – poznata je biser-rečenica našeg šoumena od zagrebačkog gradonačelnika Milana Bandića! Kada ga je jedna novinarka za vrijeme predsjedničke kampanje pitala nešto na ‘spornom’ engleskom jeziku, upravo joj je to odgovorio – ”jes, jes, kroejša, kroejša spikin, spikin kroejša!”. Hehe! Ma, koji lik! Ako ste zaboravili kako to zvuči, idite na Youtube, upišite ime ove naše jezične rubrike i – nasmijte se do suza! A ista je stvar bila i s engleskim naše Premijerke. No, dosta smijeha! Sada ozbiljno!

Ove retke piše profesor Pilaković, a s namjerom da vam pametuje o tomu kako treba pravilno govoriti (ne – pričati, jer ‘priča’ se – priča) našim lijepim hrvatskim jezikom. Šalimo se, naravno… Rubrika ‘Spikin kroejša’ tu je prvenstveno kako bismo pretresli pokoju zanimljivu jezičnu problematiku, riješili kakvu nedoumicu i dali koji savjet… I to nikad samo zbog toga da vas mučimo nekim umjetnim i, u svakodnevici neprimjenjivim i beskorisnim – riječima i pravilima koje znaju i koriste samo doktori kroatistike… Bit je razjasniti neke stvari, naučiti nešto novo i probati kroz pokoji savjet koji ćete pročitati u ovoj rubrici – malo poraditi na svom izražavanju. Jednom učeniku, studentu, nekome tko u svom poslu komunicira pismeno i usmeno s klijentima, strankama – to će biti korisno. A svima ostalima – na volju! Ako i jednu stvar iz ove rubrike zapamtite i iskoristite u svom svakodnevnom rječniku – misija je ispunjena! Stoga, krenimo!

U našem prvom članku ćemo se osvrnuti na one veeelike pogreške (iako bi jezični savjetodavci preporučili – ‘pogrješke’, s takozvanim ‘pokrivenim R’… i pogreška je prihvatljiv oblik)…. Dakle, na sve ono što me, kao profesora, vrlo često zna itekako zasmetati…. Slijedi mojih deset ‘pec po prstima’… Odnosno, ovog puta – pec po jeziku!

 
• Takmičenje, takmičar, takmičiti se, takmac… Nikako! To je srbizam koji ima sasvim uvriježenu i dobru hrvatsku zamjenu – natjecati se, natjecatelj, natjecanje. Nije da imam išta protiv srbizama, niti bilo kojih -izama… Ali ako imamo našu, hrvatsku riječ – čemu gurati neku tuđicu? Ako ćemo tako, onda zovimo majku – keva! Nećete? Dakle, nije takmičiti se, već – natjecati se. Isto kao i učesnik, učestvovati… Zvuči učenije od – sudjelovati, sudionik! Ali ipak, učesnik je od naših susjeda, a sudionik – isključivo naša, hrvatska imenica.

• Pinkala? Što nedostaje toj riječi? Je li bolja od – kemijska olovka! Nije! Iako je jezik naklonjeniji jednoj riječi umjesto dvočlanoj, ekonomičnosti radi… Dakle, umjesto 2 člana – kemijska olovka, jedan – pinkala nikako ne valja! Naime, taj predmet je izumio Borivoj P-e-nkala… Dakle E, Penkala… I upravo zbog toga bismo to pisalo morali zvati tako, a ne pInkala! Nema to veze s PINK bojom u olovci… A kad smo kod toga, recimo i to da je dotični Penkala bio naš čovjek… Pa je utoliko – bitno znati njegovo prezime! Bilo bi to kao da Teslino prezime ne znamo, pa ga zovemo Tusla! Hehe! Dakle, penkala. Ista je stvar kao i s kalodontom – upravo tako je bio naziv, ime prve paste za zube na ovim prostorima – prema kojoj još i dan-danas zovemo sve paste – kalodontom, a ne kalAdontom. Slično, kao i s digitronom koji je marka kalkulatora, i s faksom za veš (iliti rublje) – a zapravo je to ime (brand) jednog deterđenta (iako bi zapravo trebalo biti: detergent, ali to je sad možda ipak malo prečistunski).

• Evo malo pravopisnih opaski… Problematika je IJE/JE… OsmIJEh je s IJE, dakle osmijeh… Uvijek! I tu je IJE! UvIJEk! Ali zato nemojte griješiti sa SLJEDEĆI! Naime, kada želimo reći da je nešto odmah na redu, da slijedi – onda je LJ, sljedeći! Mogli bismo čak reći da je gotovo uvijek SLJedeći… Pod uvjetom (bez IJE, uvJEt) da se ne radi o glagolskom pridjevu radnom, kada želimo reći da smo slijedivši nekog, npr. telefonirali. Konkretnije, u rečenici: Slijedeći lopova, policajac je telefonirao svojem kolegi. U tom slučaju je – slijedeći, a kada govorimo o pridjevu, u smislu sljedeći je na redu… tada je LJ!

• A sad malo o nedoumicama… Kompjutor ili kompjuter? Ako već nije računalo, onda je – kompjuter. Što zbog toga što je nastavak, sufiks ili dočetak karakterističan za aparaturu -er. Kao npr. printer, mikser, masažer… A i zbog toga što dotična imenica dolazi od engleskog ‘compute’ = računati. A oblik se uzima prema jeziku iz kojeg se preuzima riječ. Sve je to do korijena (IJE) riječi. U vezi s korijenom, evo još jedne nedoumice… Kabelska ili kablovska… Odgovor je – kabelska! Jer dolazi od kabel! A kablovska dolazi od kabao, množ. kablovi. U kablu je voda, a u kabelu ipak nešto drugo. Dakle: kabel, kabeli i – jedino ispravno: kabelska!

• Pa sad malo o višku riječi – takozvanim pleonazmima ili zalihosnicama. Evo dvije koje me uistinu smetaju, a obje se izgovaraju misleći kako nam je izražavanje finije kad ih uporabimo! Prva je – često puta! Inače, prilog vremena (ili još bolje – vremenski prilog) često znači – mnogo puta! Dakle, često puta bi onda značilo- mnogo puta puta! Dakle, samo često! A ne – često puta! I nikako ‘No, međutim…’ ili jedno, ili drugo! To je kao da kažemo a ali nego no ili i te! ‘No međutim’ – nema smisla! Oba su suprotna veznika, a veznik nam treba samo jedan – nikada dva zaredom.

Na polovici smo puta! Spremni za nastavak mojih pet velikih NE ?
 
• A sad malo o tomu što se dogodi kad pobrkamo slova… Ljudi se pitaju kaže li se vjerojatno ili vjerovatno. Pa onda misle kako je vjerovatno – od glagola vjerovati. S druge pak strane, vjerojatno bi došlo od vjerojati… a to ne znači ništa. Ipak, nije tako! Ispravno je – vjerojatno! Ta riječ ne dolazi od vjerovati, već od ‘uzeti na vjeru’ – iz staroslavenskog vjera – véra i uzeti – jami, *jęti. Znači, vjeroJatno!

• Sumnjate li da ćete išta od ovih mojih savjeta zapamtiti? Dobro je ako – sumNJate! Najgore mi je kad netko sumLJa! Sa LJ!! Katastrofa! Dakle, sumnjamo! Nema LJ! Kao niti u dimnjaku! Neeeema dimLJAk… to vam ne postoji! Samo – DimNJak!

• Recimo i pokoju o pravilnoj deklinaciji ili sklanjanju imenica. Vrlo često griješimo i kažemo bio sam u DugA Resi, idem u DugA Resu… Griješimo jer dekliniramo samo Resa, a Duga nam ostaje uvijek ista! To bi bilo kao da kažemo – ‘Bio sam u BabinA Gredi, ili bio sam u NovI Zagrebu, HrvatskA Dubici… Točno je – u BabiNOJ Gredi, u NovOM Zagrebu, u HrvatskOJ Dubici… Pa prema tomu i u – DugOJ Resi. Dragi moji Dugorešani, a ne Dugorešćani – kako bi se kod nas često reklo! … I još je jedan primjer koji bih vam htio spomenuti, a vezan je uz muška prezimena. Naime često se zna reći, a to sam zapamtio iz crkve: ”Misa je posvećena Kati i Marku Galović”. Marku Galović-u! S Ivanom Pilakovićem, s Tomicom Jambrošićem… I to -em, jer završava na palatal ć. Dakle, i ime i prezime se dekliniraju. Pa onda shodno tomu, ista je stvar i s vokativom – ‘Gospodine Pilakoviću!’ – a ne ‘Gospodine Pilaković!’. Znači i ime i titula i prezime – sve se sklanja.

• Pred kraj, ‘ajmo malo i o korespondenciji i ‘mejlanju’… Gore desno stajao bi nadnevak ili datum. Njega ne pišemo s nulom, tipa 03.04. Obavezno stavljamo točku iza svakog rednog broja, a posebno ne smijemo zaboraviti da i iza godine ide uvijek točka. A datum ćemo pročitati tako da izostavimo riječ dan i riječ mjeseca. Znači – treći dan mjeseca ožujka, ili ‘treći ožujka’. Dakle ne ‘treći ožujak’, jer bi to značilo da pričamo o nekoliko ožujaka i da je ovaj treći po redu – treći ožujak, a ne prvi. Dakle, datumi su: ‘treći ožujka’, ‘prvi veljače’ i ‘dvadeseti prosinca’… Započinjete li pismo s ‘Cijenjeni’ ili ‘Poštovani’ (s prezimenom ili bez), nakon toga stavimo zarez, pa novi red – i onda nastavimo malim slovom! Jer se radi o vokativu i istoj rečenici, pa nema smisla staviti veliko početno slovo nakon Cijenjeni. E-mejl ćemo završiti ili frazom ‘S poštovanjem,’, ali nikako ‘Sa štovanjem,’ – jer štuju se bogovi, a poštuju ljudi. Dakle, nikako ‘Sa štovanjem,’. A možemo i pozdraviti osobu kojoj je upućeno pismo i sa ‘Lijep pozdrav’, a ne s lijepi! Treba nam neodređeni pridjev. Kada kažemo lijepi, mislimo na točno određeni pozdrav – ne onaj ružni, već onaj lijepi. A ako želimo odrediti kakav je taj naš pozdrav – onda kažemo da je lijep!

• Na samom kraju za sve one koji slušaju Trend Radio koji se donedavno zvao Radio 047… Radio je nula četiri, a ne četri sedam! Broj je četiri i tako se piše, pa se onda tako i izgovara. A emitiramo i dalje na frekvencijama 106 cijelIH 9, i 102 cijelA 1. Sto šest cijelIH jaja, nečega, megaherca… A sto dva jaja, sto dva cijelA jaja, pa tako i sto dva cijelA megaherca – a ne cijelIH!

Uf, uistinu mnogo zanimljivih preporuka na ovoj internetskOJ (a ne internet) -stranici. Pratite i dalje rubriku ‘Spikin’ kroejiša’! Znate gdje možete potražiti i pronaći nastavak ovih jezikoslovnih mudrolija – na početnoj stranici Trend [portala], pod ‘Trend Rubrike’! Ugodan nastavak dana!

piše: Ivan Pilaković, mag.croat.

Ostali članci!