KARLOVAC/YOKOHAMA – 28-godišnja karlovačka novinarka Lana Sabljarić vratila se prije nekoliko dana iz Japana, a što je doživjela i kakve je uspomene ponijela iz ove zemlje, pogođene jakim potresima, tsunamijem i radijacijom, ispričala je ekskluzivno za Trend Radio.
– U Japan sam otputovala prije mjesec dana u posjet dečku, koji je tamo poslovno boravio već neko vrijeme. Bili su to moje prvo dulje putovanje, prvi let avionom u životu, i prvi ovako jaki potres. No, prije nego što su započeli potresi i sve ono što je slijedilo, prvi tjedni u Japanu bili su savršeni. Sve me oduševilo, provela sam mnogo vremena u razgledavanju i fotografiranju, jer ondje ima toliko toga što jednostavno morate vidjeti i zabilježiti – započela je svoju priču mlada Karlovčanka.
Prvi potres jačine 9 stupnjeva po Richteru, koji je 11. ožujka pogodio Japan, Lanu je zatekao u Yokohami, gradu 200 kilometara udaljenom od glavnog grada Tokija, gdje se gibanje zemlje prilično jako osjetilo.
– Iako nismo bili jako blizu epicentru, taj potres dosta smo osjetili. Bila sam smještena na desetom katu zgrade i kada se zgrada počela tresti, svašta mi je palo na pamet. Mislila sam da će se srušiti zgrada i ja zajedno s njom. Sada mi je smiješno kada se sjetim da sam u tim trenucima vikala „Stani!” i „Nemoj!”, ali u tim trenucima čovjek svašta pomisli. Ipak, moram naglasiti da to što sam doživjela nije bilo uopće tako strašno u usporedbi s onime što su doživjeli mnogi drugi ljudi – skromna je Lana.
Iako svoje doživljaje ne želi preuveličavati i ističe da je imala mnogo više sreće od brojnih ljudi koji su tijekom tragičnih događaja u Japanu izgubili živote, svoje najdraže ili ostali bez sve svoje imovine, Lana nam je priznala da joj nije bilo svejedno proživljavati svu tu dramu. Ispričala je i kako su protekli dani nakon potresa, kad je danima bezuspješno pokušavala rezervirati avionsku kartu. Naime, u Zagreb je, da je sve išlo prema planu, trebala sletjeti tek danas, a vratila se već krajem prošlog tjedna.
– Nakon prvog, uslijedio je i drugi jaki potres, a u sljedeća dva dana zaredalo se još mnogo manjih. Bilo je to vrlo neugodno, jer bili smo smješteni na 10. katu zgrade gdje se to jako osjetilo. Nakon nekog vremena više nismo znali osjećamo li stvarno još jedan potres ili smo počeli umišljati, sve nam se to od silnog straha počelo činiti nestvarnim. Kada su počeli događaji u nuklearki Fukushima, i sav taj strah zbog radijacije, preselili smo se u Osaku, gdje smo bili sigurniji jer se u tom gradu prijašnji potresi gotovo i nisu osjetili. Tamo smo se smjestili u jednom hotelu u blizini aerodroma, odakle smo svakoga dana, potpuno spakirani, odlazili na aerodrom vidjeti kada možemo dobiti karte za avion. Karte smo čekali četiri dana, što nije bilo ugodno jer nismo znali što se može dogoditi u sljedećih sat vremena, a kamoli u sljedećih nekoliko dana – priča Lana.
Osim sjećanja na kaotične događaje, Lana je iz Japana donijela i neka prijateljstva, zbog kojih ističe da bi se jednoga dana rado vratila u posjet toj zemlji.
– Kada dođe do potresa, napametnije je skloniti se negdje na otvorenom, gdje u blizini nema zgrada. Tako sam i ja u jednom trenutku pobjegla u obližnji park, gdje mi je, vidjevši da sam u panici, prišla jedna Japanka s kojom sam se sprijateljila. I ona je bila u teškoj situaciji jer nije imala kamo, vlakovi cijele te noći nisu vozili, pa sam je pozvala k sebi u hotel gdje smo zajedno sve to proživljale. I dalje smo u kontaktu, brinem se što će biti s njom – nastavlja Lana. Unatoč svemu lošem što je doživjela u Japanu, mlada Karlovčanka ističe i brojna pozitivna iskustva. Oduševljena je Japancima, njihovom ljubaznošću, dobrom voljom, spremnošću da pomognu, radišnošću i nenametljivošću. Upitali smo je zato što možemo naučiti od Japanaca, kako se ponašati u slučajevima potencijalnih katastrofa, ali i u svakodnevnom životu.
– Mislim da od njih možemo puno naučiti. Mislim da je najvažnije to što oni druge uvijek stavljaju ispred sebe. To je kod njih jednostavno nešto što se prenosi s generacije na generaciju, zbog toga su toliko smireni i ne paničare. U Hrvatskoj bi ljudi sigurno bili drugačiji da se nađu u takvoj situaciji. Ne želim nikoga kritizirati, i sama sam tako reagirala, ali definitivno na primjeru Japana možemo učiti – zaključila je Lana Sabljarić.
