Japan je smješten u klimatskom pojasu s izražena četiri godišnja doba, i na tu su činjenicu njegovi stanovnici vrlo ponosni. Japanci imaju izražen osjećaj za promjene u prirodi, koji se očituje u načinu prehrane, odijevanja, uređenja vlastitog doma, pa sve do provođenja slobodnog vremena i praznika. Japanska umjetnost, vrtlarstvo, kulinarstvo, moda – prožeti su delikatnim osjećajem za ritam godišnjih doba, a njihova osebujnost, originalnost isprepletena tradicionalizmom i gostoljubivost nikog neće ostaviti ravnodušnim.
Nippon (ili službeno: Nihon-koku) – Japanci su sebe i svoj jezik kroz povijest razvijali bez nekih utjecaja sa strane, što ih po kulturi, običajima i jeziku čini različitima od ostalih skupina. Na sjeverno-pacifičkim otocima Honshu, Hokkaido, Kyushu i Shikoku živi preko 120,000,000 pripadnika ovog etno-lingvistički izoliranog naroda. Zamislite da se nađete u gradu gdje je teško nešto pročitati, na ulicama prepunih kojekakvih aparata koje nikad niste vidjeli… svjetla reklama, užurbanost… neke su od čari velikih svjetskih metropola, pa tako i Tokia kao glavnog i najvećeg grada Japana, te važne luke. Zavirimo malo u njegove glavne dijelove; a to su Ginza (gizdava Ginza, ulice najskupljih poslovnih prostora na svijetu koje su prepune ekskluzivnih trgovina, robnih kuća, galerija koje privlače ne samo Japance, već i brojne strance u ovom gradu), Shinjuku (koji se prvi put spominje krajem 15. stoljeća kao mjesto predaha za putnike prije nego uđu u Tokio. Osim što je bio rezerviran za niže slojeve stanovništva, Shinjuku je u to vrijeme bio i odlagalište smeća sakupljenog po svim ostalim gradskim četvrtima, pa ni ne čudi što je dobio nadimak ‘anus Tokija’. No nakon II. sv. rata Shinjuku postaje stjecište boemske populacije pisaca i pjesnika, studenata i radikalnih intelektualaca najviše okupljenih oko zapadnjački uređenih kafića i jazz klubova) i Odaiba (naselje koje se nalazi na umjetno napravljenom otoku sa neboderima i mnogim drugim sadržajima koji izgledaju kao znanstvena fantastika savršeno uklopljena u cijeli ambijent). Imate želju vidjeti i doživiti nešto posebno… raspitajte se jer u nekom njegovom kutu to sigurno postoji… ako ne i bolje nego što ste mogli i zamisliti! Tokio je postao glavni grad Japana sredinom 19.stoljeća kada mu je ime promijenjeno iz “Edo” u “Tokio” što na japanskom znači “Istočna prijestolnica”. Prije njega, glavni grad Japana je bio Kyoto, a ako malo bolje obratite pozornost na imena primjetiti ćete sličnost u nazivima: Kyo-to i To-kyo.
Koja riječ o jeziku i pismu – Postoji nekoliko teorija o nastanku japanskog jezika, ali naučnici se još uvijek razilaze u mišljenjima. Najvjerojatnija teorija povezuje japanski s izumrlim jezicima koji su se u prošlosti upotrebljavali na području korejskog poluotoka i Mandžurije. Pismo su Japanci preuzeli od Kineza u 5. stoljeću. Za ideografske kineske znakove zvane kandži su razvili vlastiti sistem čitanja i iz njih razvili dva fonemska pisma, hiraganu i katakanu. U japanskom sistemu pisanja moguće je pisati vodoravno (s lijeva na desno) ili okomito (s desna na lijevo), ali svako od tri pisama ima svoje mjesto i način korištenja. Iako su osnovna pravila japanskog prilično jasna, problemi pri učenju tog jezika nastaju zbog različitih načina ophođenja ovisno o položaju govornika i njegovih sugovornika na socijalnoj skali. Ovisno o tome da li razgovarate s nadređenima, nepoznatim osobama, prijateljima ili članovima vlastite porodice, koriste se različite riječi i različiti glagolski oblici. Osnovna podjela razina “pristojnosti” jezika je na obični oblik (kudaketa), jednostavni pristojni oblik (teineigo) i napredni pristojni oblik (keigo).
{rokbox album=|myalbum|}images/stories/vijesti/japan/*{/rokbox}
Zanimljiva je i japanska poslovna filozofija koja ističe dužnost poslodavaca da pod svaku cijenu izbjegnu masovna otpuštanja u vrijeme recesije, te garancijom cjeloživotnog zaposlenja (shushin koyo) postiže se čvrsta veza između radnika i poslodavaca, te jača duh zajedništva i solidarnosti. Ipak, nedavno su japanske tvrtke donekle počele napuštati te norme radi većeg profita. Prepoznatljiva karakteristika japanske ekonomije je i čvrsta veza proizvođača, dobavljača, distributera i banaka povezanih u grupe, te ugodna veza s vladinim birokratima. Obitelji Japanaca poznate su kao vrijedni radnici i često se uz redovan posao (u biznisu ili industriji), kao sekundarnim aktivnostima bave i farmerstvom i ribolovom. Dok se nama možda na neki način čine ekstremnim svojom požrtvovnošću, preciznošću i marljivošću, iz drugog kuta gledajući izazivaju divljenje i dobrog učitelja poniznosti.
Zemlja je to u kojoj se slavi trešnja u cvatu (sakura) i gdje ćete čuti da je svaki cvijet jedna duša, a predstavlja simbol savršenstva i vrhunac ljepote. Zemlja koja iz poštovanja prema prirodi naziva vulkan Fuji-San ujedno i najviši vrh u Japanu, a koji zbog svoje slikovitosti i značaja koji ima za Japance je postao jedan od najprepoznatljivijih simbola Japana, te se smatra svetom planinom izvorne japanske religije. Zemlja vlakova shinkansen, mreže vlakova velikih brzina koja je od puštanja u promet 1964.godine do danas proširena na oko 2500 km koji povezuju većinu velikih gradova na otocima Honshu i Kyushu, a postižu brzinu od preko 300 km/h. Ako kupujete razglednicu, upravo ta tri simbola su motivi koji najčešće i najbolje dočaravaju Japan.
Nećemo zaboraviti napomenuti ni sushi, ni sake kao tradicionalno jelo i piće, a ne možemo niti ne primjetiti da dok danas Japanci nose zapadnjačka odijela, žene se kod njih na cesti često mogu vidjeti u tradicionalnom kimonu. Nema veće elegancije u svečanim prigodama od pomno odabranog i ručno izvezenog, u tisućama dolara vrijednog kimona. A tu su i sumo-borci?! Ako i poželite pogledati i osjetiti energiju tog sporta, neće Vam poći za rukom samo tako. Godinama unaprijed plaćene karte i članstva u klubovima neke su od prepreka.
{rokbox album=|myalbum|}images/stories/vijesti/japan_1/*{/rokbox}
A evo i par korisnih savjeta u slučaju da Vas put nanese u ovu prekrasnu zemlju. Važno je znati da za razliku od zapadnjačke kulture gdje direktan kontakt očima obično znači da ste iskreni i ozbiljni, u japanskoj kulturi to može značiti da ste agresivni, napadni, pa čak i nepristojni. U slučaju da se zbog nečeg ispričavate bolje je gledati prema dolje, tek povremeno pogledavši u oči. Komunikacija dodirivanjem je drugo područje čestih nesporazuma, jer generalno govoreći Japanci se gotovo nikad ne grle i ljube kao zapadnjaci, oni se klanjaju. Ako Vam se naklone, naklonite se i Vi njima, a pravilo nalaže da se klanjaju dok stariji sugovornik ne prestane. Naposljetku, važno je znati da neki od njih pokazuju svoj status pokretima tijela i onim što nose, te očekuju od Vas posebnu pažnju. Kao npr. manageri ili šefovi za koje, kao i za muža ima znak, a to je ako Vam pokažu desni palac ruke prema gore; drugim riječima naš znak za dobro ili OK. Sebe će Vam pokazati usmjeravajući desni kažiprst prema nosu, što znači ˝ja˝.
Za djevojku ili ženu podignuti će mali prst desne ruke prema gore, a ako nešto ne žele, nije dozvoljeno ili otvoreno, prekrižiti će ruke ispred tijela i reći ˝keko˝. Zanimljivo, zar ne? A zanimljivo je i to da ako im je neugodno ili su uzrujani, uvijek se smiju, neki puta čak i glasno da bi prikrili svoj gnjev ili ljutnju. Ne psuju i ne deru se jer krajnje drže do čuvanja svog obraza u javnosti. Naklonimo im se!
Nego, vratimo se mi u sadašnjost. Svi smo pratili i svjedočili strašnim slikama i posljedicama potresa i tsunamija koji je nedavno pogodio tu zemlju. Televizijske reportaže i radija prenosila su vijesti iz sata u sat, novinski članci svakodnevno su popratili događaje, a u moru informacija našao se i jedan o američkom vidovnjaku i iscjelitelju koji je pred više od 60 godina predvidio da će Japan potonuti poput Atlantide?! Danas gledamo kako stanovnike te zemlje konstantno uznemiruje stalno pomicanje i ˝disanje˝ tla, a oni bez panike, dostojanstveno u svojoj nesreći i hladne glave, grade i dižu svoju zemlju ponovno na noge. Vrijedno svako pohvale, podrške i pomoći koju im možemo pružiti. Tko još ionako vjeruje u vidovnjake?!
Jedna mudra japanska poslovica kaže: ˝ČAVAO KOJI STRŠI, DOBITI ĆE PO GLAVI˝. A njome ću i završiti naš put po ovoj prekrasnoj zemlji.
Hvala što ste putovali sa mnom!
