17. LIPANJ – SVJETSKI DAN SUZBIJANJA NESTAŠICE VODE I SUŠE

Danas je svjetski dan suzbijanja nestašice vode i suše. Iako u Hrvatskoj, a pogotovo u Karlovcu ima mnogo vode, u svijetu je nestašice vode jedan od najvećih problema. Količina pitke vode kojom raspolaže čovječanstvo nije se povećala. Na mnogim mjestima na zemlji ljudi crpe vodu iz različitih izvora brže nego što se ti izvori mogu obnavljati.

Trenutno u svijetu 31 država Afrike i Bliskog istoka ima velike probleme s osiguranjem pitke vode. Ukoliko će se nastaviti predviđeni rast stanovništva, u sljedećih dvadesetak godina još će se 17 država priključiti onima koje imaju velike probleme s pitkom vodom.

Konvencija UN-a o suzbijanju dezertifikacije usvojena je u Parizu 17. lipnja 1994. godine, pa se taj dan u svijetu prepoznaje kao “Day to Combat Desert” – Dan suzbijanja dezertifikacije”.

Prema nekim procjenama do 2025. godine 48 država s ukupno 2.8 milijardi stanovnika (što će biti oko 35 % predviđenog broja ukupne populacije na Zemlji) nalazit će se u skupini područja bez ili s malim rezervama pitke vode.

Samo u 20. stoljeću broj stanovnika na Zemlji je porastao trostruko u odnosu na početak stoljeća, dok je korištenje vode poraslo šesterostruko.
Danas u razvijenim državama stalno raste iskorištavanje vode (4-8% godišnje). Izvori pitke vode u vrlo skoroj budućnosti će biti glavna zapreka gospodarskom razvoju.
Uz nemogućnost korištenja slatke vode, danas se vežu četiri osnovna problema:

1. manjak obnovljivih izvora,
2. neujednačena distribucija vode,
3. kvaliteta vode i zdravlje ljudi,
4. ekološke posljedice izgradnje brana i akumulacija.

Još na Konferenciji UN-a o okolišu i razvitku – UNCED 92, održanoj u Rio de Janeiru, usvojen je dokument Agenda 21, gdje se u poglavlju 21 govoreći o “Suzbijanju dezertifikacije i suša” navodi podatak da problem dezertifikacije – kao posljedica različitih čimbenika – pogađa približno 1/6 ukupnog svjetskog stanovništava i 70% svih zemljišnih suhih područja, odnosno četvrtinu tla svijeta.

Sama riječ “dezertifikacija” priziva nam slike beskrajnih pješčanih pustinja i zamisao da bi nedostatak vode mogao Zemlju pretvoriti u jednu veliku beskrajnu pustinju.

Do sada su održane već četiri svjetske konferencije (Rim, Dakar, Recife, Bonn), što rječito govori o tome kako se Konvencijom UN osobito naglašavaju mjere i akcije koje bi trebale spriječiti degradaciju zemljišta i ublažavati njegove posljedice.

Interesantan je podatak da je najviše kiše za jednu godinu (26.460 mm) zabilježeno je u mjestu Cherrapunji (Indija). Najvlažnije mjesto na svijetu, sudeći po godišnjoj prosječnoj količini oborina od 11.770 mm jest Tutenendo u Kolumbiji.

Najmanje kiše je u sjevernom dijelu Čilea. Tamo u nekim mjestima kiše nije bilo već punih 400 godina.

Prognoze svjetskih stručnjaka su da će do 2015. godine oko 75% populacije živjeti u regijama duž velikih vodenih površina, puput mora i rijeka, što će samo globalno povećati probleme onečišćenja, a isto tako i problem opskrbom vode. Najcrnje prognoze svijetskih geolopolitčara govore da će “slijedeći veliki rat biti – rat za pitku vodu”.

Opća skupština Ujedinjenih naroda je u rezoluciji od 28.07.2010. objavila globalno pravo na vodu i sustav kanalizacije, ali se 40 zemalja suzdržalo rekavši da takvo pravo još nije postojalo u međunarodnom pravu. Oko 884 milijuna ljudi nema pristup zdravoj pitkoj vodi, više od 2,6 milijardi nema osnovni kanalizacijski sustav a oko 1,5 milijun djece mlađe od pet godine svake godine umire od bolesti uzrokovanih neodgovarajućim sustavom opskrbe vodom ili kanalizacije, rekli su zagovaratelji rezolucije.

Neobvezujuća odredba, koju je skupštini predložila Bolivija, kaže da je pravo na sigurnu i čistu pitku vodu i kanalizaciju “ljudsko pravo koje je temeljno za potpuni život i sva ljudska prava” i pozvala je države i međunarodne organizacije da “pojačaju napore” na osiguravanju vode i kanalizacije za sve.

Rezolucija je prihvaćena sa 122 glasova za, niti jednim protiv i 40 suzdržanih. Suzdržane su uglavnom bile razvijene zemlje, no članice EU-a Njemačka i Španjolska su glasovale za rezoluciju.

Globalni ekološki problem – dezertifikacija najjače pogađa Afriku, ali sve je prisutniji i u Hrvatskoj, kao i drugim mediteranskim i srednjeeuropskim zemljama. U Republici Hrvatskoj na 90% površine tlo je izloženo eroziji vodom i vjetrom. Ovo je posebno izraženo u krškom području, gdje je erozija ponegdje dosegla geološku podlogu (primjer Istre). Onečišćenje tala teškim kovinama, pesticidima i petroklemikalijama ukazuje na povećani trend acidifikacije, zbijanja tla, salinizacije i alkalizacije (primjer istočne Slavonije i Baranje).

Odlukom Vlade RH od 07. studenog 2002. godine osnovano je Nacionalno povjerenstvo za suzbijanje dezertifikacije sa zadaćom da priprema, koordinira i provodi aktivnosti utvrđene Konvencijom. Od institucionalnih mjera poduzetih u cilju provedbe Konvencije u Hrvatskoj, 2003. godine se pristupilo izradi dokumenta pod nazivom «Nacionalni program ublažavanja posljedica suša i suzbijanja oštećenja zemljišta». U tijeku je druga faza izrade Nacionalnog plana djelovanja kojim će se predvidjeti glavni koraci suzbijanja dezertifikacije i ublažavanja njenih posljedica u Hrvatskoj.

Također, tijekom 2003. i 2004. godine, u Hrvatskoj je realiziran projekt «Procjena potreba nacionalnih kapaciteta za globalno upravljanje okolišem», koji ukazuje na potrebu sustavnog pristupa zaštiti tla i zemljišta te održivog gospodarenja ovim resursima. Ovom procesu pridonijet će i započeta reforma zemljišno-knjižnog i katastarskog sustava u okviru promjena zemljišne politike.

Ostali članci!