aktualno-37

  • September 22, 2011
  • Admin
  • 0

Vlada je jučer poslijepodne na svojim internetskim stranicama Vlada.hr objavila Nacrt Pristupnog ugovora između RH i Europske unije, i to preveden na hrvatski jezik.

Dokument možete otvoriti i preuzeti u pdf formatu sa stranice Vlade. Objavljena su četiri dokumenta: Ugovor o pristupanju Republike Hrvatske Europskoj uniji, Dodatak – lista lijekova, Ugovor o pristupanju RH EU te Ugovor o pristupanju RH EU (engleska verzija).

Ugovor o pristupanju Republike Hrvatske Europskoj uniji ima ukupno 195 stranica.

Vesna Pusić, predsjednica Nacionalnog odbora za praćenje pregovora s Europskom unijom, jedna je od rijetkih koji su ugovor imali prilike pročitati i prije nego ga je Vlada objavila. Pročitala ga je, kaže, nekoliko puta. A planira ga čitati i ponovo jer joj se ponekad vrlo teško probiti kroz vrlo komplicirani tekst ugovora. “Baš zato je bitno da se pred građane stave potpune i točne informacije”, kaže Pusić.

Najvažniji dio ugovora, barem što se hrvatskih građana tiče, sumiran je na nekih 45 stranica, tvrdi Pusić. Na tim stranicama nalaze se dodaci koji govore o tome kako će se hrvatsko zakonodavstvo uklopiti u europsku stečevinu. Pusić stoga predlaže da Vlada napravi sažetke svakog poglavlja, koji će sadržavati sve najvažnije informacije iz ugovora.

“To je bitno zato što će te informacije biti podloga za buduću politiku bilo koje vlade, kao i da bi građani prije referenduma znali o čemu točno glasaju”, kazala je Pusić. A održavanje referenduma bi se, smatra potpredsjednica HNS-a, trebalo sa siječnja odgoditi za veljaču.

Naime, Sabor je ranije odlučio da se referendum mora održati najkasnije mjesec dana nakon potpisivanja ugovora Hrvatske i EU. S obzirom da će ugovor biti potpisan 9. prosinca, referendum bi se morao održati najkasnije 9. siječnja. Pusić smatra da to nije dobra ideja jer zbog predizborne kampanje koja nam predstoji neće ostati dovoljno vremena da se građane detaljno upozna s odredbama ugovora Hrvatske i EU.

Pusić je uvjerena da je ugovor dobar, te tvrdi da bi ga i sama potpisala. No, čini se da je svjesna da u Hrvatskoj i dalje ima mnogo euroskeptika, te da će biti potrebna agresivna reklamna kampanja kako bi se građane uoči referenduma uvjerilo da ulazak u EU doista jest ključni strateški cilj Hrvatske.

Premijerka Jadranka Kosor je, podsjećamo, na jučerašnjoj sjednici Vlade najavila da će se ugovor tijekom dana pojaviti na internetu. Obećanje je ovoga puta ispunila. Doduše, tek nakon što su danima trajala prepucavanja oko objave ugovora.

Premijerka i resorno ministarstvo tako su tvrdili da ugovor nije moguće objaviti odmah jer je engleska verzija “vlasništvo Vijeća EU”, te ga stoga Hrvatska nema pravo objaviti. Drugačije mišljenje nudili su predsjednik Ivo Josipović i Vesna Pusić, predsjednica Nacionalnog odbora za praćenje pregovora s EU, koji su tvrdili da nema nikakvog razloga da se ugovor ne objavi.

U javnosti su se stoga pojavile sumnje da Vlada pokušava skriti što je točno ispregovarala, što su Kosor i njeni suradnici u više navrata opovrgavali tvrdnjama kako nikad ne bi pristali na dogovor koji je nepovoljan za Hrvatsku. S obzirom da je Vlada uporno odbijala objaviti ugovor o izvornom obliku, neki su nagađali i da prijevodom pokušavaju sakriti eventualne štetne stavke u ugovoru. Vjerojatno je baš radi ovakvih nagađanja Vlada na kraju objavila i englesku verziju ugovora.

Kad je Hrvatska prije tri godine Europskoj uniji predala svoje pregovaračko stajalište za poljoprivredu, tražila je da jedna od vinogradarskih podregija, uvrštenih u europsku pravnu stečevinu, bude i Istra. Zemlje EU su zahtjev prihvatile, pod uvjetom da podregija Istra bude nadopunjena specifikacijom ‘Hrvatska’.

Termin “Hrvatska Istra” je bio kompromis na zahtjev Slovenije jer oni u svojim europskim dokumentima navodno imaju “Slovensku Istru”. Problemi bi mogli nastati ako Hrvatska bude zatražila npr. europsku zaštitu istarskog pršuta. U tom slučaju, Slovenija bi mogla uložiti prigovor, a ako se to dogodi, tko ima pravo koristiti naziv “istarski” na kraju bi mogao odlučivati Europski sud.

Ovaj primjer tek je detalj iz više od 190 stranica pristupnog ugovora u kojem je sažeto šest godina pregovaračkog procesa Hrvatske i EU.

U ugovoru je tako primjerice detaljno pojašnjeno kakva će prava imati hrvatski radnici na tržištima zemalja članica EU-a. Te će zemlje moći tretirati hrvatske državljane kao radnu snagu iz ne-EU države maksimalno sedam godina nakon pristupanja Hrvatske. Njihovi supružnici i djeca mlađe od 21 godinu ili ekonomski ovisna moći će se također zaposliti u EU, već od dana pristupanja Hrvatske EU, i to ako primjerice suprug legalno radi u zemlji članici 12 mjeseci ili više.

Ako primjerice Njemačka i Austrija odluče uvesti ograničenja za hrvatske radnike, moći će to učiniti i za pružanje usluga u pojedinim sektorima, poput građevinarstva, hortikulture, industrijskog čišćenja ili kućne njege. Tvrtke koje se time bave u Hrvatskoj, a otišle bi to raditi u Njemačku i Austriju, morat će, ako žele da posao obave hrvatski radnici, za njih tražiti radne dozvole. Takva praksa ne postoji u drugim zemljama članicama EU-a gdje ne postoji ograničenje za pružanje usluga u pojedinim sektorima.

Nadalje, u ugovoru se vidi i da je “težina” hrvatskog glasa u Vijeću EU-a, u slučaju kada Vijeće odlučuje kvalificiranom većinom, jednaka težini glasova Danske, Finske, Litve i Slovačke, što je četiri puta manje od “težine” glasa Njemačke. Naime, kada Vijeće odlučuje kvalificiranom većinom o nekom prijedlogu Europske komisije, za pozitivnu je odluku potrebno najmanje 260 glasova koji predstavljaju većinu zemalja članica – među tih 260, može biti i Hrvatska sa svojih sedam te Njemačka s 29 glasova.

Ugovor o pristupanju RH EU:

http://www.vlada.hr/hr/naslovnica/novosti_i_najave/2011/rujan/ugovor_o_pristupanju_rh_eu