cacib2

Čovjek je zapravo sam

Kako je bučno svuda oko nas u ove predprazničke dane!

Mravinjak, košnica… javljaju se asocijacije promatrajući trgovačke centre, tržnicu, ulice… Ljudi protječu otežalih ruku vrečicama i torbama. Toliko ljudi, toliko prolaznika. Tako malo susreta. I vidiš tu jednu životnu činjenicu: od iskustva rođenja (osim ako nisi blizanac) kojeg moraš proći sam (jer nitko te ne pita hoćeš – nećeš), kada su oko tebe neki najčešće strani ljudi, do kraja života kada je sve vrlo slično, samo obrnuto… jer odlaziš – sam! Sredina ili ‘između’ te dvije determiniranosti je trud kako ne-biti-sam.

christmasRasteš i živiš uz braću ili sestre, pa vrtić ili susjedstvo – uz prijatelje, pa škola, pa zaljubljenost, udaja /ženidba, tvoja djeca, unuci. I nekako sve se raziđe na svoju stranu i ono što si mislio da imaš -curi ti između prstiju, i ako imaš sreće da ste izdržali u braku jedno drugoga, imaš sreće da imaš nekoga, ako ne – kupi pod hitno psa!

Čovjeku treba netko. Ako si od onih koji ne zna kamo će od posla ovih blagdana zbog velikog broja ukućana, prijatelja, gostiju – izdrži! Nećeš još dugo! Pogledaj oko sebe kako je u toj vrevi ljudi, čovjek zapravo – sam.

Eva