KARLOVAC – Sutra (petak, 29. siječnja) u Knjižnici za mlade bit će predstavljen roman Nebojše Lujanovića “Oblak boje kože”. Knjigu će, uz autora predstaviti i urednik knjige Seid Serdarević.
Nebojša Lujanović je mladi hrvatski i bh. književnik rođen 1981. u Novom Travniku. Diplomirao je politologiju na Fakultetu političkih znanosti te sociologiju i komparativnu književnost na Filozofskom fakultetu u Zagrebu gdje je i doktorirao 2012. iz područja teorije književnosti. Trenutno kao vanjski suradnik u zvanju docenta predaje teoriju književnosti i svjetsku književnost po pojedinim fakultetima. Nakon romana Stakleno oko (Parnas, 2007.), Godina svinje (Algoritam, 2010.) i Orgulje iz Waldsassena i zbirke priča S pogrebnom povorkom nizbrdo (Algoritam, 2008.), (EPH-Liber, 2011.), njegov četvrti roman ima naziv Oblak boje kože (Fraktura, 2015.).
Roman „Oblak boje kože” započinje pričom o požaru u kafiću Tri palme u kojem je izgorio vlasničin sin, svi traže krivca, a krivac može biti samo jedan: mladi Rom koji je u kafiću radio kao konobar. On je prisiljen bježati jer njegova je krivnja za sve druge neupitna, njegovo lice vrišti sa svih naslovnica, te se mora sakriti, a to može samo u Bosni, u naselju u kojem živi njegov otac. A poput svoje sestre samo je sanjao da živi kao i svaki drugi čovjek, da ne bude neprestano obilježen bojom svoje kože.
Taj je događaj, u osvit rata, naizgled mirnoj gomili bio okidač, te ona u potrazi za pravdom okružuje romsko naselje u Zagrebu, stvarajući od njega geto, jer krivi su Romi, oni su ti koji su drugačiji i zato opasni. Od Zagreba do Bosne, od sadašnjosti do prošlosti, od romskoga geta u središtu Zagreba do Auschwitza i slabije poznatoga romskoga Holokausta, od sanjanog normalnog života do ratnih trublji, Nebojša Lujanović u svome novom romanu Oblak boje kože pripovijeda o krivnji i pravdi, o žrtvama i onima drugima, prije svega o Romima i njihovoj kulturi, o onima istinskim drugima koje ne vidimo i koji su uvijek u središtu tragedije.
