
Otprilike 13 milijuna građana Europske unije živi u državi EU-a različitoj od svoje matične države. Prema istraživanju Eurobarometra, 73 % građana EU-a vjeruje da bi trebalo poduzeti mjere kako bi se poboljšao protok javnih isprava među državama EU-a. Građani se često žale na birokraciju i troškove koji im nastaju kada u državi Unije traže da se javne isprave izdane u drugoj državi Unije priznaju kao vjerodostojne. Sve su te dugotrajne formalnosti suvišne i nepotrebne te su prepreka pravu na slobodno kretanje koje građanima jamče Ugovori.
Europski parlament danas je donio uredbu, koju je predložila Komisija, kojom se građanima smanjuju troškovi i formalnosti koje trebaju obaviti prilikom podnošenja javne isprave u drugoj državi EU-a.
Građani koji žive u drugoj državi EU-a ili se u nju sele trenutačno moraju pribaviti žig kojim dokazuju vjerodostojnost svojih javnih isprava (npr. rodnog, vjenčanog ili smrtnog lista). U skladu s novom uredbom žig i birokratski postupci koji su njome obuhvaćeni više neće biti potrebni prilikom podnošenja javnih isprava izdanih u jednoj državi EU-a nadležnim tijelima druge države EU-a.
Novom će se uredbom izvan primjene staviti više birokratskih postupaka:
-
država članica mora kao vjerodostojne prihvatiti javne isprave (primjerice, rodni ili vjenčani list ili uvjerenje o nekažnjavanju) izdane u drugoj državi Unije i pritom ih nema potrebe ovjeravati žigom
-
uredbom se osim toga ukida obveza prema kojoj su građani u svim slučajevima morali dostaviti ovjereni preslik i ovjereni prijevod svojih javnih isprava. Kako bi se izbjegli zahtjevi za prevođenjem, građani u tu svrhu svojim javnim ispravama mogu priložiti standardni višejezični obrazac, dostupan na svim jezicima EU-a
-
uredbom se uspostavljaju zaštitne mjere protiv prijevare: ako tijelo koje zaprima zahtjev opravdano dvoji o vjerodostojnosti javne isprave, moći će to na postojećoj IT platformi, Informacijskom sustavu unutarnjeg tržišta odnosno IMI-ju, provjeriti s tijelom u drugoj državi koje je izdalo ispravu.
Države članice u roku od dvije i pol godine od dana stupanja uredbe na snagu moraju donijeti sve potrebne mjere kako bi se ona nakon isteka tog razdoblja bez poteškoća primjenjivala.
Sponzorirani članak