Tijekom Domovinskog rata u srpskim koncentracijskim logorima bili su zatočeni deseci tisuća civila i hrvatskih branitelja. Logori su mjesta na koja su ljudi odvođeni zbog njihove nacionalnosti, vjerske ili političke pripadnosti bez sudske presude na temelju volje srpskih vojnih i policijskih vlasti. Prigodnim obilježavanjem bivši logoraši prisjetili su se tih teških dana.
Logori su bili smješteni na okupiranim područjima Republike Hrvatske , Bosne i Hercegovine i Srbije. Cilj osnivanja Društva logoraša srpskih koncentracijskih logora je okupljanje tih ljudi i nastojanje da im se poboljšaju uvjeti života, ali i pruži psihosocijalna pomoć.
Do dan danas ostalo je neriješeno pitanje obeštećenja logoraša koje se prebacuje između RH i Srbije. Međunarodna prava su jasna – svaka žrtva ima pravo na odštetu, zamjenik predsjednika Društva Ivan Turudić kaže da se tome nadaju kada Srbija dođe do faze ulaska u EU. Trenutno se radi na detaljnim popisima logoraša.
Velik broj logoraša nažalost je ubijen, a njima u spomen svake godine na mjestima logora, ali i razmjene logoraša održava se komemoracija. Osim Vojnića, Turnja i Gornjeg Mekušja, logoraši su prisustvovali svetoj misi u Crkvi Presvetog Srca Isusova, a nakon toga promovirana je knjiga Ivana Lipaka “Svjedočanstva glinskih logoraša”.
