Svatko tko imalo prati karlovački rukomet, barem je jednom čuo za Milana Brkića. Rođen 1952. godine, vrlo rano se zaljubio u ovaj sport. Bio je sjajan igrač, prvotimac, koji je sa RK Dubovac ostvarivao odlične rezultate. Osim što je u jednom periodu života obnašao dužnost tajnika istoimenog kluba te radio u Rukometnoj školi, bio je fantastičan trener. Odgojio je mnoge generacije rukometašica i rukometaša, svakoj ekipi koju je vodio u potpunosti se predao. Nije bio samo trener tim mladim ljudima, već i najveći kritičar, prijatelj, savjetnik i oslonac. S tim će se složiti svatko tko je imao čast zvati ga svojim trenerom. Upravo zato je zaslužio da ga se nikad ne zaboravi i da mu se, osam godina nakon njegove smrti, počast oda na način na koji bi on to najviše volio- na rukometnom terenu, s loptom u ruci. Brkine bivše rukometašice, uz pomoć Rukometne škole u nedjelju organiziraju Dan sjećanja i rukometno okupljanje, koje će započeti obilaskom Milanovog groba na Dubovcu u 14 sati, paljenjem svijeća i polaganjem cvijeća. U 16 sati u Sportskoj dvorani Mladost utakmicu će odigrati najmlađe generacije karlovačkih rukometaša, a nakon njih slijedi ogled igrača Dubovca- Gaze i Karlovca II. Svim nazočnima potom će se obratiti organizatori Memorijala, predsjednik RK Škola rukometa Karlovac Miloš Đanković te Brkićev dugogodišnji poslovni suradnik Marijan Bakić. Na kraju će u prigodnim “dresovima” rukometne veteranke, ili kako ih se od milja zove – “Brkini anđeli”, u ogledu s igračicama trenera Dražena Keče, pokazati svima da se ono što se jednom nauči, nikad ne zaboravlja. Samo treba ostaviti “srce na terenu”, kako im je uvijek govorio njihov Brko.

Brkini anđeli 
Brkini anđeli 
Milan Brkić 1952.- 2010.

