U galeriji Martina Borkovića izlaže samouki karlovački umjetnik Ivica Mikšić

U Galeriji Martina Borkovića otvorena je još jedna izložba, iako ovoga puta nije riječ o akademskim djelima likovne umjetnosti, predstavljena su skromna, jednostavna i samouka djela Ivice Mikšića, župljanina župe BDM Snježne iz Karlovca. Izložba “Djelić darovane ljepote” otvorena povodom autorova 77. rođendana, ujedno progovara o jednostavnom umjetničkom pogledu na svijet i svjedoči poznatoj narodnoj uzrečici – nikad nije kasno. Ovo je prva Mikšićeva izložba, a na otvorenju uz rektora mons. Antuna Sentea, umjetnički kritički osvrt dao je bard hrvatske sakralne umjetnosti prof. Josip Botteri Dini.

Otvaramo izložbu jednog Karlovčanina, gospodina Ivice Mikšića. On je slikar koji pripada onima koji se slikarstvom bave iz vlastitih pobuda, u Francuza takvi su se slikari zvali nedjeljni slikari jer su slikali samo nedjeljom za svoj gušt. Oni nisu bili posebno školovani već su slikali iz svoje unutarnje potrebe. Tako je Ivica Mikšić slikar svojih doživljaja, krajolika, grada i mrtve prirode. Francuski slikar iz razdoblja realizma Gustav Courbet kada je stao na obalu mora sav ushićen je uzviknuo – o more budi sretno što će te Courbet slikati. Mogli bi parafrazirati ovaj usklik s našim slikarom Ivicom kada se našao na obali Kupe ili na obali neke druge od vaših četiri rijeka, da je kazao kao i Courbet – o budi sretna što će te Ivica slikati. Doista, posebnu vrijednost ove izložbe čine i krajolici uz rijeku, po mome izboru. Volim blage sumaglice, zelenilo bojnih šuma održava se u protoku mirne rijeke. Slikar osjeća vodu i tihi šapat prirode. Ovim slikama pripada prvenstvo na ovoj izložbi makar ne podcjenjujemo druge. Slikarevo oko promatra i grad, povijest Starog Dubovca i Nacionalno svetište svetog Josipa, ali u sjećanju će ostati ta mahovina, to je starost meka, ja sam onaj putnik iz svijeta daleka i što ispruženom rukom štap lutanja čeka. Navodim na kraju divne stihove Tina Ujevića koji nas spominju prolaznosti i uspoređuju nas sa prirodom u kojoj kao odraz u vodi možemo čitati sebe i zaustaviti se kako bi sebe susreli u prirodi ili u umjetnosti. Moram spomenuti i velike slikare karlovačkog kraja, bili su to Ferdo Pikerest, Slava Raškaj te Daniel Butala, koji je iza sebe ostavio veliki trag prekrasnih slika. Vidio sam ovdje i njegovu posljednju izložbu rascvjetalih križeva. Na mene je on utjecao svojim crtačkim pristupom slici jer to je inače moj pristup slikarstvu, rekao je između ostalog na otvorenju izložbe prof. Botteri Dini.