Matea Hotujac Dreven, fonetičarka i rehabilitatorica slušanja, govora i jezika dobitnica je državne nagrade za promicanje prava djeteta u 2021. godini. Matea je već šest godina učiteljica u Osnovnoj školi ‘Braća Seljan’ gdje kod kuće podučava 16-godišnjeg dječaka Gabrijela Protulipca. Model nastave u kući dao je dobre rezultate za ovog dječaka koji ima komunikacijske poteškoće.
– Daleko smo zapravo stigli, a upravo nam je to omogućio ovaj oblik nastave kod kuće. Gabrijel je dijete koje ima komunikacijske teškoće koje proizlaze iz poteškoća sa slušanjem. Kao fonetičar sam dala svoj doprinos u smislu da sam mogla u nastavi koristiti verbotonalnu metodu, odnosno audio-vizualnu globalnu strukturalnu metodu. To su temeljne metode koje koristimo mi fonetičari u rehabilitaciji. Plus tih metoda je što se mogu koristiti i u nastavi. Unutar SUVAG-a u osnovnoj školi radi se na isti način, ja sam samo to preslikala u Gabrijelovu sredinu. Strašno sam zahvalna Gabrijelovim roditeljima što su svih ovih godina neprestano investirali da danas imamo učionicu unutar njihova kućanstva, tehnološki smo je opremili. Osim te dvije metode koristimo i PECS sličice, to je potpomognuta vizualna augmentativna komunikacija i TEACCH metodu koja nam pomaže da Gabrijel mirno sredi svoje senzoričke poteškoće i da može normalno napredovati i učiti.
U lockdownu su upravo prve dvije metode pokazale koliko su važne, napomenula je Hotujac Dreven.
– Te metode se oslanjaju na globalno strukturalno učenje i ta digitalizacija na koju je Gabrijel u startu bio naučen, jer on komunicira putem računala, nas je spasila. Sve smo prenijeli u digitalno okruženje na koje je on naučen, napravili smo web stranicu. To je rezultiralo time da je školski uspjeh podigao na odličnu ocjenu. U najgoroj situaciji on je dao puno od sebe, ali i njegovi roditelji koji su puno uložili.
Ovakva metoda nije primjenjiva samo za djecu s teškoćama, već se može primijeniti i u radu s djecom redovnog razvoja koja uče novi jezik, a Matea je to i iskoristila u radu sa djecom izbjeglicama iz Sirije.
– Ja sam otvorila našu školsku web stranicu i onda smo radili online. Tu se vidi širina ovakvog rada i dragocjenost koja nažalost nije prepoznata. Mi nemamo punu satnicu jer se ovo računa kao individualni rad, no nama zapravo nedostaje sati jer moramo obraditi svo gradivo. Često puta ostanem duže jer mi je u interesu da učenik sve nauči. Izborili smo se da Gabrijel u ovakvom formatu završi svoje obrazovanje jer sustav nije spreman da ga prihvati. Kada bismo Gabrijela sada ubacili u redovan sustav obrazovanja, najprije bi trebalo obrazovati sve nastavnike koji bi s njim radili, trebali bi naučiti sve ono što ja znam i kako sam radila s njime, no u sustavu takve stvari nisu predviđene. No to što nije u sustavu ne znači da ne može postojati. Sve što radim s Gabrijelom nije nikakav novitet. U Italiji, Austriji i ostalim zemljama se to radi kao nešto normalno. Naš školski sustav nije osuvremenjen.
Važno je da djeca s poteškoćama imaju svoju budućnost izvan institucionalnih okvira, a Gabrijel to i postiže, smatra Hotujac Dreven.
– Gabrijel se zainteresirao za poljoprivredu, za organski uzgoj. To mu je velika ljubav. On kaže da su biljke mir, da su dobre i zanimljive. On se vidi u tome i na to se fokusira. Ima volje za daljnje perspektive. Kaže mi da ću doći kod njega po voće i povrće i da će imati štand na tržnici u Karlovcu. To je važno, on sada ima koncept svojeg budućeg života.
O Gabrijelu i njegovoj rehabilitatorici učiteljici Matei još 2018. godine snimali smo emisiju Mogu sve koju možete pogledati ovdje:
