Dani draganića

Priča koja slama srca – o ljubavi čovjeka i psa – Cura otišla svome Tihomiru

Cure više nema. Otišla je svome Tihomiru. Epilog je to tužne priče o ljubavi između čovjeka i njegovog najboljeg prijatelja – psa. Karlovčanin Tihomir Bračić preminuo je 2017. godine od posljedica dijabetesa, a sada je za njim otišla i njegova voljena kujica. Ono što se dogodilo rastužilo je mnoge. Naime, Tihomir nije mogao otići u bolnicu jer njegovog psa Curu nitko nije htio primiti na nekoliko dana dok on obavi preglede.

Ova razlika u skoku temperature me ubija… Tri doze inzulina, doslovce ništa nisam jeo i šećer ne pada ispod 20. Nije prvi put da se ovo događa, ali još i temperatura te povraćanje ničega… Uzbuna sistema, a ne smijem ni do Hitne jer bi me definitivno ostavili u bolnici… Tu je pak muka s Curom… Nju nemam kome dati, a ni ne pomišljam ostaviti ju u hladnome stanu nekoliko dana bez hrane i vode! Zvao sam nekoliko lokacija koje primaju pse na čuvanje… Bezobrazluk do neba.. Oni bi samo male pse, po cijeni od sto kuna po danu i to za ove male. Ovo je 1. veljače 2017. bio posljednji Facebook status Karlovčanina Tihomira Bračića.

Nakon Tihomirove smrti Cura je prvo na kratko bila kod njegove rodbine, nakon toga je završila u domu jedne karlovačke obitelji koja ju je znala od ranije iz šetnji.

KARLOVACKO
Izvor: Eyes of an Angel

Cura je otišla svom Tihomiru. Ivona nam je javila da su Cura i Tihomir nakon svih dugih godina opet zajedno. Za one koji ne znaju, ovo je priča o Curi i njenom Tihomiru, priča o odanosti i ljubavi koja ide preko grobova, objavili su na svom FB profilu Eyes of an Angel i dodaju da je pozadina priče daleko dublja i slama srca.

Tihomir je imao facebook prijatelje, svi su razumjeli, suosjećali, komentirali… Od svih prijatelja i poznanika u stvarnom životu, od svih fb prijatelja… – NITKO, ALI NITKO nije ponudio teško bolesnom čovjeku da mu pričuva psa na par dana, da čovjek koji je bio u teškom zdravstvenom stanju može u bolnicu. Ne u izlazak. Ne u švaleranciju. Nego u bolnicu. Deseci su komentirali i suosjećali, NITKO se nije ponudio da teško bolesnom čovjeku pričuva psa, da čovjek može u bolnicu. Eto, toliko vam vrijede lajkovi, veliki broj „prijatelja“, komentari, podrška. Cura je imala 8 godina, bila je odlično socijalizirana, navikla na život u stanu, bila je čista i odgojena. Tihomir je umro, Cura je bila sa njim mrtvim u stanu jedno vrijeme, dok susjedi nisu posumnjali u loš kraj zbog njenog stalnog plakanje. Cura je plakala bez prestanka, danima, plakala je kao dijete, jednostavno nije mogla prihvatiti da njenog Tihomira više nema. Tko god je čuo taj plač, ako ima imalo duše u sebi, takvu tugu neće zaboraviti nikada. Cura je prvo na kratko završila kod rodbine, budući je stalno strašno plakala, oni su ju odveli veterinaru, da ju „uspava“. Cura je na kraju ipak spašena. Prihvatila ju je obitelj iz Karlovca, obitelj koju je znala iz prijašnjih šetnji. U svojoj tuzi, utjehu je našla u najmlađem članu obitelji, obitelji koja ju je prihvatila i u njihovom psu Zoltanu. I tako je živjela čekajući trenutak kada će opet biti uz svoga Tihomira. Njen Zoltan je umro, samo je zaspao u snu. Sada je otišla i Cura. Otišla je svom Tihomiru. Nadamo se da je i sada dobro, gdje god da je – na nekom sretnijem mjestu, uz svoga Tihomira, dodaju Eyes of an Angel.

Izvor: FB Eyes of an Angel