Karlovčani, Gažani ponajprije, nezadovoljni su izgledom nekadašnjeg prognaničkog naselja Gaza koje se proteže na 20-ak hektara. I Grad na tom prostoru priželjkuje štošta, no za sad to ostaje samo na željama jer zemljište je u – državnom vlasništvu.
– To je strašno nešto, strašno! Smeća ima posvuda, proći se ne može, a mi volimo tuda šetati. Kad ozeleni, nitko neće ni grane ove da odsječe, bar da nam napravi prolaz tuda, ništa, ništa! Gore ne može biti, ogorčena je jedna stanovnica Gaze, koju smo, sa suprugom, zatekli u šetnji.
Nakon što je od 1993. pa do, službeno 1999., a u stvarnosti za neke sve do 2007., bilo prognaničko naselje s 250 kućica kroz koje je prošlo tisuće ljudi, već 20-ak godina zemljište od 20-ak hektara služi nekima za šetnju, drugima za bacanje smeća.
– Ono je naselje bilo lijepo, a sada tu bacaju krevete, smeće dovoze… A to je za Gazu lijepo šetalište, i da ima nekakva trgovina. Nema ni rasvjete, a bila je, struja je tu, ne treba tu puno posla. Dalo bi se sve to urediti i očistiti, priča nam.
– Ima i veliki voćar, ima jabuka, oraha…, dodaje njen suprug.
– A sad: tako reći centar, a tako zapušteno, zaključuje gospođa.
I u Vijeću Gradske četvrti, potvrđuje predsjednica Sara Požar, žele da biser u njihovoj gradskoj četvrti bude uređen. Između Korane i Kupe, na odličnom mjestu pa još s komunalnom infrastrukturom, sve više postaje šikara.
– Jedno malo naselje je već bilo formirano pa bi se moglo opet formirato. Koji su planovi države ne znamo, ali voljeli bismo da – puno ljudi iz cijelog grada dolazi, šeću uz Kupu, Koranu – se bar pretvori u jednu zelenu zonu, ako ništa drugo. S Udrugom Milosrđe, koja koristi jedan dio i održava ga, znali smo očistiti, kaže Požar.
Tražili su stoga od Grada da riješi pitanje nekadašnjeg prognaničkog naselja, ali su svjesni da su i Gradu ruke vezane. Nije on vlasnik tog zemljišta.
– Mi ispred Gradske četvrti ne možemo ništa sami poduzeti jer je vlasništvo RH. Želja nam je da Grad nađe način za suradnju s državom i da se to stavi u funkciju, napominje Požar.
Dakle, riječ je o zemljištu kompletno infrastrukturno opremljenom: s vodom, strujom, plinom, asfaltiranim prometnicama.
Bogatstvo, ukratko. Na kojem Gažani žele, ako ništa drugo, vidjeti uređenu zelenu površinu. Puno manje skromna je gradska uprava, koja na tom prostoru želi stambene, javne i društvene, poslovne zgrade, sportsko rekreacijske sadržaje. Tako je predviđeno Generalnim urbanističkim planom, koji propisuje i obvezu izrade Urbanističkog plana uređenja. Nije to problem, Grad će napraviti, napominje gradonačelnik Damir Mandić, ali država je vlasnica.
– Razgovarali smo proteklih godina u više navrata s državom o tom prostoru. Zakon o državnoj imovini predviđa isključivo darovanje JLS, u ovom slučaju Gradu Karlovcu, za javne namjene. Nije baš, moram reći, pokazala neki poseban interes za darovanjem; njeno je vlasništvo. Ponudili smo da sjednemo i vidimo hoćemo li raditi UPU jer urbanistički plan uređenja, na neki način, i samu namjenu tog prostora, veli Mandić.
Tamo bi, po odredbama GUP-a, mogle biti stambene zgrade, uredske prostorije, turistički sadržaji… Ali, ništa od toga dok i ako – ne dobijemo zemljište.
– Tako da mi u ovom trenutku, na neki način, jesmo “sputani”, da se država odluči hoće li to darovati ili prodati. Država u ovom trenutku nema tu odluku, kaže Mandić.
Grad čini ono što može: očisti divlje odlagalište pa ispostavi vlasnici – državi – račun za to. I čeka odluku države: hoće li darovati Karlovcu to zemljište. Traži godinama da se država očituje što će s tim zemljištem, čak su i Ministarstvu graditeljstva poslali projektni prijedlog urbanog zelenog kvarata na tom prostoru, no dalje od toga nije se stiglo.
– Nama u ovom trenutku predstoji ostati kod svojih ideja; ponudili smo državi da ćemo napraviti Urbanistički plan uređenja, Grad će ga financirati i provesti, ali bez jasnog papira što država želi od tog prostora, jednostavno su nam ruke svezane, ocjenjuje.
Nakon što je Karlovac od RH dobio vojarnu Luščić, usporeni su razgovori o darovanju još jednog vrijednog zemljišta, na Gazi. A Grad nema izbora nego čekati. Bez obzira hoće li dobiti zeleno ili crveno svjetlo za zemljište na Gazi.
– Do kad ćemo mi čekati? Intenzivno radimo. Moram reći da, nakon što nam je darovana vojara Luščić, država je malo “povukla ručnu”, to su, ipak, nekretnine države, za koje su odgovorni. Činjenica je da je vojarna Luščić malo zaustavila razgovore, ali je isto tako činjenica i da država može i prodati. Imali smo nekoliko upita sa zainteresiranim investitorima koji su tu lokaciju isto prepoznali. Nismo mogli ništa, nego ih uputiti na Ministarstvo državne imovine, sada Ministarstvo graditeljstva, otkriva.
A to znači da Karlovac može ostati bez tog zemljišta, proda li ga država nekom drugom.
