Dani draganića

Vjernici diljem zemlje danas na mise ponjeli maslinove grančice, Draganićaki donjeli purance

Radionicu izrade Puranca organizirao je KUD sveti Juraj Draganić.

Draganićki puranac naziv je za skupu propupalih šiba koje se spajaju u jednu cjelinu, a zatim i dodatno ukrašavaju bršljanom, borovicom ili kakvim drugim biljem. Na radionici izrade puranca okupio se veliki broj Draganićanaca, a osobito vesele brojna djeca i mladi koji žele naučiti i sačuvati tradiciju svojih predaka.

-U njega idu sve šibe kojih ima, uglavnom su to ljeska, svibovina, cuckovo  rebri. Tu su još biljke kao što su trušljika i one čine osnovu samog puranca. Osnova se veže s bekovom šibom koja se raskoli na pol i onda se vrti oko osnovnih šiba da se stisnu kako bi bile čvrste. Kasnije se gore u sam puranac ubacuju druge šibe kao što su borovica ili imela te bršljan, opisao je izradu puranca Ivan Jazvac, član KUD-a Sveti Juraj, Draganić.

Tradicionalno, prurance koji su znali biti dugački i do dva metra na blagoslov su nosili isključivo muškarci, dok su svi članovi obitelji u crkve obavezno dolazili u narodnim nošnjama što se poštuje i danas. Riječ je o tradiciji koju su Draganićaki obnovili a koja je specifična za njihov kraj te je proglašena Nematerijalnim kulturnim dobrom RH.

-Prije nego što je obnovljena sama radionica svega nekoliko obitelji je prakticiralo izradu puranca. Kada smo pokrenuli radionicu morali smo sazvati starije ljude da prezentiraju umijeće kako i na koji način se to radi. Drago nam je da sve više ljudi prakticira samu izradu, kazao je Jazvac.

Stari Draganićaki puranac su nakon blagoslova na misi stavljali na tavan te bio on tako kuću branio od gromova. Šibe iz puranca stavljale su se i u štale, a kad bi se u proljeće blago tjeralo na pašu, svaki pastir bi dobio po jednu šibu i njome prekrižio životinje.