Legendarna profesorica hrvatskog jezika Neda Omrčen jedna od dobitnica Plakete Grada Karlovca

Cijeli svoj radni vijek Neda Omrčen posvetila je djeci i mladima. Kao učiteljica hrvatskog jezika prvo u Osnovnoj školi Dragojla Jarnjević, zatim  u Kemijsko tehnološkom centru 25. maj te u Gimnaziji Karlovac. S najvećom radošću prisjeća se rada u osnovnoj školi i rezultata koje je sa svojim učenicima postizala.

-Osnovnoškolci su nevjerojatno kreativni, to su pristojna i dobra djeca. Poslušno prate ono što je njihova želja, a tada je ta želja bila pisanje. Bilo je to kreativno pisanje, za koje se u to vrijeme samo čulo da postoji. Ja sam ih vrlo brzo uključila u Literarnu grupu Osnovne škole Dragojle Jarnjević. Ta je grupa toliko brzo napredovala, govori profesorica.

Uz pomoć sjajne mentorice, učenici, članovi grupe, su vrlo brzo krenuli postizati sjajne rezultate i osvajati nagrade. Bio je to plod rada koji se radio s ljubavlju i velikom željom.

-Kad je na adresu škole stigao poziv iz tadašnjeg Pionirskog grada da sudjelujemo u Republičkom natjecanju, mi smo njihove radove  ocjelovili po temama, napravili male loptice, cjeline s kojima smo krenuli na to natjecanje. Dobili smo prvu nagradu, a dobili smo je i iduće godine, a zatim još jednu. Sudjelovanje na natjecanju je toj grupi donijelo veliku popularnost i ona je postala respektabilna.

Za svoj rad učenici i mentorica dobili su Majsku nagradu Grada Karlovca.

Nakon što je prvih 10 godina provela u Dragojli, Omrčen je otišla u Kemijsku školu, a nakon toga u  Gimnaziju Karlovac. I tamo se istaknula inovativnim i kreativnim radom s učenicima. Njene inspirativne satove književnosti pamte generacije karlovačkih učenika.

-Ja sam se potpuno predala izučavanju i pokušaju da uvedem problemsku nastavu u nastavu književnosti. Problemska nastava je sjajna. To je slobodno, nesputano okružje u kojem se jača stav djece, osmišljena je da poveća njihove stavove, da njihov bunt usmjeri prema dobru. Oni su bili nevjerojatni i brzo su prihvatili nastavu. Mi smo je na Studiju upoznali na zadnjoj godini i tada mi se činila gotovo neprovedivom u školi. No ona je zaista bila sjajna u svojoj slobodi. Mogle su se razmaknuti stolice, napraviti mali krug  i analizirali književna djela na najbolji mogući način.

Gimnazija je bila posljednje radno mjesto na kojem je bila do 1998. godine. Nakon toga odlazi u mirovinu. No ne prestaje s radom već  nastavlja s kulturnim aktivnostima u Ogranku Matice Hrvatske Karlovac. Omrčen priznaje kako su knjige tada postale njena opsesija. I danas živi s knjigama i u knjigama, zbog kojih kaže, ne poznaje usamljenost, a nada se da je tu istu ljubav prema knjizi prenijela generacijama učenika na koje je ostavila veliki trag za vrijeme svoga predavanja u karlovačkim školama.