Danka Butalu i Alenka Ribića Karlovčani dobro znaju kao fizioterapeuta i specijalnog policajca, no unazad godinu dana gledaju ih i u ulogama gradskih vijećnika DP-a. A u položaju su kakav se u politici samo poželjeti može: prevaga su u Gradskom vijeću, ali s vladajućim HDZ-om nisu u formalnoj koaliciji, a nisu ni u oporbi što im omogućuje da na sve gledaju drugačije i od pozicije i opozicije. U razgovoru za Trend ispričali su jesu li u međuvremenu postali političari, što im smeta u gradu, kako se ponašaju na sjednicama kad zaiskri na relaciji vladajući – oporba, što žele u Karlovcu, te što je famozna programska suradnja s HDZ-om.
Prije nešto više od godinu dana, kada ste se predstavljali kao kandidati za Gradsko vijeće i Županijsku skupštinu, govorili ste da niste političari. Jeste li postali političari? Je li vam žao ili je ovo bio pogodak?
Ribić: Da, pričali smo prije godinu dana da nismo političari i nismo političari. Više razmišljamo kao obični građani ovog grada. Ono što me smetalo dok nisam ušao – moram sad reći: u politiku.
Smeta Vas i dalje?
Ribić: Smeta me i dalje! Neke ideje koje sam imao prije, pokušavam sada progurati. A da bih ih progurali, morate ući u politiku, naravno; ne može se ako niste u svemu tome. Ima trenutaka kad jesam požalio, neke sjednice prođu malo bolje pa mi je drago da sam tamo, da mogu nešto pomoći ili predložiti. Emocije su pomiješane. Ako smo ušli u to, ne treba sad kukati: E, žao mi je! Ali, da sam lud za politikom, nisam, iskreno!
Butala: Ribić je rekao sve. A obzirom da se dobro nadopunjujemo i slažemo, podržavam njegove izjave.
Ribić: To je tako kad imate sportaša i fizioterapeuta, moraju se nadopunjavati!
Butala: Timski rad!
G. Ribić, Vi niste samo u Gradskom vijeću, nego i Županijskoj skupštini. Koliko se razlikuje biti gradski i županijski vijećnik?
Ribić: Veće su mi obaveze u Gradskom vijeću. Ipak smo, ‘ajmo reći u vlasti, imamo programsku suradnju, nismo u oporbi, dok u Županijskoj skupštini nismo presudni pa se mogu uključivati potpuno opušteno. Manji je stres u Županiji.
Svako malo se priča da treba ukinuti županije. Slažete li se?
Ribić: Teško pitanje, možda je to ipak pitanje za visoku politiku.
Počeli ste odgovarati kao političar.
Ribić: Naučite se s vremenom!
Bazen na Luščiću?
Spomenuli ste ju pa: što je programska suradnja s HDZ-om?
Ribić: Isto ono koje je bilo i prije godinu dana. Nismo potpisali nikakav koalicijski sporazum. Nismo vezani brakom. Vrlo lako se izađe iz toga. Imali smo neke projekte koji su nama vlo bitni, značajni. Nije tajna da je jedan od najvažnijih bazen. I prije nego sam ušao u sve ovo, puno sam razgovarao s prijateljima, bilo mi je nepojmljivo da Karlovac nema bazen. Ta priča je krenula, nije stala, aktualna je i ide u smjeru. Da li ćemo u tome uspjeti – ovisi da li će se iz ITU mehanizma pronaći sredstva – financiraju bivše vojne objekte – ili se naći privatni investitor, vidjet ćemo. Imamo potporu od naših partnera i guramo taj projekt dalje.
Bit će na Lušiću?
Ribić: Oporba je predlagala na sportskom kompleksu na Korani. I ja sam zagovarao tu ideju u početku, bilo bi bolje jer bi onda mogli razvijati i sportski turizam, ekipe bi mogle na pripreme, Sportska je tu, nadam se da će i taj hotel, spore se oko famoznog zida koji mene ne smeta, htio bih da se hotel izgradi upravo zbog ovoga što govorim, međutim, nemoguće je pronaći financijska sredstva da bi se financiralo na tom prostoru. Ako ne može biti tu, nemam ništa protiv toga da bude na Luščiću, pogotovo jer će se uklopiti dobro budući je ideja da bude i bazen i dvorana i jedno postrojenje i hladilo i grijalo tu vodu za bazen.
Niste ostali samo na priči, išli ste vidjeti kako je kod drugih.
Ribić: Mogu se pohvaliti da je DP inicirao da se ode u Pulu jer je tamo među zadnjima napravljen bazen. I to na vrlo transparentan način, od raspisivanja natječaja do izdvanja građevinske dozvole. Oko dvije godine je trebalo da se sve to napravi s, u to vrijeme, malim novcima. Ne treba ići u megalomanske projekte, zato se išlo na bazen vaterpolo dimenzija 33×25, ne na limpijski jer su mi rekli da je on u startu 2 milijuna eura skuplji. Jako sam dobar prijatelj s nekim vaterpolo reprezentativcima i oni me savjetuju o čemu trebamo voditi računa. Bio sam član delegacije u Puli, primili su nas u Poglavarstvu, izrekli svoja iskustva, upozorili o čemu voditi računa, npr. da ima u blizini dovoljno parkirališnih mjesta. Pozicija Luščića to ima, u centru grada je i mislim da je lokacija sasvim O.K. ako već ne može ovdje. Bitno je da Karlovac dobije bazen.
Kažete da su oni to napravili u dvije godine. Znači li to da bazen u Karlovcu može biti do kraja ovog mandata?
Ribić: Ako nađemo sredstva – može!
Je li točno da postoji privatni investitor zainteresiran za suradnju s Gradom?
Ribić: Isto sam čuo, ali ne znam o kome se radi. Nisam s gradonačelnikom išao u detalje, ne želim ga opterećivati dok ta priča ne bude puno ozbiljnija. Ako bude, sigurno ću znati.
Imate li još, osim bazena, uvjeta za programsku suradnju?
Ribić: Drugi, ako se sjećate iz kampanje, je bio besplatno klizanje tijekom Adventa i to smo uspjeli progurati, naravno, zajedno s partnerima. Bilo je po prvi put, doduše samo u vrijeme praznika, besplatno klizanje za djecu; bila je to naša ideja. Imamo još projekata, jedan je, iako ove godine vjerojatno nećemo moći, obnova Gradskog kupališta na Korani. Ono ima posebnu dušu, karlovački štih, pa makar u prvoj fazi da se urede sanitarni čvorovi, svlačionice, dovede voda koje ima, a onda, ako ništa, da se da u koncesiju i budu ugostiteljski objekti, iznajmljivanje malih plovila, da se mogu raditi turističke rute po Korani sandolinama, kanuima itd. Razgovarali smo o tome, intenzivno se razgovara i probat ćemo potaknuti da za drugu kupališnu sezonu i dio tih sadržaja bude napravljen. Razgovarali smo i o revitalizaciji Zvijezde. Natječaji su padali, bilo je problema, ali Aglomeracija kreće i nakon nje će stara gradska jezgra dobiti novi sjaj što se tiče ulica, treba biti popločena. Onda nas očekuje to famozno uređenje; ne samo iz spomeničke rente nago i neke druge modele pronaći da se što više objekata u staroj gradskoj jezgri obnovi.
Čime niste zadovoljni u gradu?
Butala: Najviše, obzirom da nekako zastupamo grad i ljude, a ne svoje interese, mislim da jedna učmalost, turobna sredina očito nas je malo potakla da uđemo u ovo gdje smo sada i da se potrudimo da bilo kako sudjelujemo u boljitku i kretanju ka boljem.
Ribić: Uvijek može bolje, naravno, ali sve je vezano uz proračun i financijska sredstva.
Imamo mi dobar gradski proračun, nije baš…
Promatranje “fajta” oporbe i vladajućih
Ribić: O.K., ali jako puno gradilišta je otvoreno, ne samo oko Aglomeraije, ali dosta toga se radi. Naravno, trebalo bi više i mi očekujemo puno više, ali nemamo sad čarobni štapić. Vjerujem da svi koji sjede u Vijeću vole ovaj grad, možda su ideje, interesi malo drugačiji, ali volio bih da bude puno više sloge, da se vladajući i oporba malo manje na nož. Iako smo u partnerskoj suradnji s HDZ-om, mi se ne uvlačimo u te sukobe između HDZ-a i oporbe, “fajtaju se” često na sjedniama.
Vama je zabavno gledati sa strane?
Ribić: Mi gledamo dok ne udare po nama. Jer kad udare po nama, i mi imamo dovoljno “artiljerije”. Dok nas ne diraju, miroljubivi smo.
A kako je kad vas dirnu, pokazali ste na pitanju o izboru Vlatka Ivke za dirktora Čistoće.
Ribić: Čim sam izašao za govornicu, počelo se galamiti i dobacivati iz klupe: Zar Aktualni sat nije gotov? Predsjednik Gradskog vijeća je trebao vijećnicu upozoriti. Ja sam normalno došao za govornicu i zamolio ga da govorim. I ja sam pogriješio jer se ne smijem obraćati vijećnici, ali zato je i mene upozorio. Ali trebalo mi je pustiti da govorim. Ništa loše nisam rekao. Da je bila politička trgovina, bio bi g. Ivka odmah v.d. direktora. Naravno, bez obzira što ja kažem, nitko neće u to vjerovati jer takav je mentalni sklop naših ljudi i OK, svakom na savjest. Da smo imali bilo kakvu političku trgovinu, onda bi tražili odmah da naš član preuzme odgovornost i postane v.d.; to se nije dogodilo, bio je g. Polović.
I nije baš firma koju…
Ribić: … priželjkuju svi.
Koju je lako voditi.
Ribić: Nije ju lako voditi. Pogledajte samo Zagreb, znam da neki ne vole usporedbe, mi smo puno manji, ali pogledajte kakvi su veliki problemi sa smećem tamo. I ovdje jesu, ali ni približno takvi. Zamislite da se to desi ovdje?! Ipak je Karlovac čist grad, ne vidite smeća. Ako se neki put desi da negdje 2-3 dana koja kanta nije ispražnjena, ne treba dizati halabuku, nego pomoći, nazvati telefonom da nije ispražnjena i vrlo je jednostavno riješiti.
Butala: Morat će se podignuti cijene usluge.
Jesu, i odvoza otpada i vode.
Ribić: Opet smo među jeftinijima.
Često je gradonačelnik govorio da gradske firme trebaju biti na nuli, i g. Ivka je… Žale li vam se sugrađani da je skupo?
Ribić: U cijeloj Hrvatskoj se dosta teško živi. Krećem se dosta po gradovima, vidim da Karlovac nije toliko skup. Da me se krivo ne shvati: naravno da je svako poskupljenje udar na džep. Mirovine su male, plaće su male, ima dosta nezaposlenih i sigurno je svako poskupljenje veliki udar. Ali, gledajte u kojim vremenima živimo, posljedica je to i ovog nesretnog rata u Ukrajini, cijene derivata divljaju. Ja sam u NO Mladosti, vidim za koliko se povećavaju troškovi energenata, ali tu, na žalost, pomoći nema.
Butala: Mi u Gradskom vijeću ne možemo na to utjecati.
Ribić: Često me ljudi pozivaju, vidim da je puno osobnih interesa, što je razumljivo – svatko bi htio nešto za svoju ulicu, svoju zgradu i sl., ali ja ne iskačem, sve provjerim, tražim konkretne podatke. Netko kaže da kod njega nije pokošeno, a nije upućen – informiranost je slaba – da se ne radi o gradskom, nego državnom zemljištu, Grad ne može kositi državno zemljište. U mom kvartu, gdje sam rođen, kažu: Ovaj dio je pokošen, a ovaj nije. Nije, jer je od HŽ-a.
Nismo loši kako mislimo da jesmo ili?
Butala: Mislim da nismo.
Ribić: Idemo se usporediti s gradovima. Pročitao sam da je najskuplji za život Zadar, po zadnjim statistikama. Nisam vidio da je Karlovac među najskupljih 10.
Kakav Karlovac želite?
Puna duša Karlovca
Ribić: Sigurno želimo – nije floskula – da se otvaraju nova radna mjesta, da se poduzetnici vrate, mali obrt. Volio bih da je Radićeva, stara jezgra, prepuna starih obrta i starih zanata. Kad god sam putovao van, ulazio sam u dušu, u srce tih gradova i uvijek me to fasciniralo. Recimo,u Nici, imate male suvenirnice… U Karlovcu, recimo, nemate suvenirnice! Mi želimo dovući turiste, onda ih pošaljemo u Aquatiku, u Muzej Domovinskog rata… a njih treba zadržati cijeli dan u Karlovcu! Ne samo zadržati, trebaju tu nešto i potrošiti. Gradsku jezgru vidim s puno malih obrta, ali tu dolazimo do problema: nitko se neće školovati za njih, a ovi stariji izumiru. Po meni bi Radićeva bila puna tih malih obrta, prodavaonica, tako… To je duša grada. Jer Karlovac ima tu dušu!
Da Šporčić ne ostane sam.
Ribić: Od njega bi se sve trebalo nadovezati, do kraja.
Butala: Vidim grad u kojem Karlovčani rade, a ne uvezena radna snaga. Poticati privatnu radinost, kao i državnu, da zaustavimo otok mladih prema inozemstvu, a probati malo spriječiti dotok strane radne snage. Možda adekvatnijom plaćom.
Ribić: Imam prijatelja na moru koji traži kuhara za 15.000 kuna, nudi i smještaj. Neće nitko! Postavljam pitanje: ostane li onome u Irskoj 15.000 kuna čisto? Neće nitko raditi.
Butala: Naučili smo djecu da odmah traže 9.500 neto.
Ribić: Imao sam nekih 150 maraka kad sam počeo raditi u policijji, ali sam se dizao. Sad bi svi htjeli odmah veliku plaću. Znam da su troškovi života puno veći, ali…
Butala: Mislim da su to zaostaci kad si malo radio, a puno dobivao. Danas to ne igra: moraš raditi puno da bi osigurao barem srednje uvjete.
Ribić: mi jesmo u Europi, ali duhom smo ostali u nekim drugim vremenima.
Butala: Radom sigurno nismo u Europi.
Puno ste radili u inozemstvu, što biste njihovo primjenili kod nas?
Ribić: Jesam, radio sam puno vani, ali to su oduviiek bogate zemlje, neke svoje probleme rješavaju na drugačiji način. Volim, recimo, njemački mentalitet, red, rad i disciplinu ali kako se naši ljudi, kad odu tamo, tako brzo priviknu? A kad se vrati ovdje, parkira na zelenu površinu, dođe na more pa se kao kauboj ponaša?! Prvo se mi kao ljudi moramo početi mijenjati.
Kako?
Ribić: Na to ne mogu odgovoriti. Mislim da ne mogu ni psiholozi.
Butala: Sigurno ne na silu!
Mi samo na novčane kazne reagiramo.
Ribić: Da, upozorenja i slično ne vrijede. Samo novčana kazne. Ali i onda kreću pitanja…
Jeste li vas dvojica požalili što ste ušli u politiku?
Butala: Malo smo požalili.
Ribić: Malo. Ima dana kad jesam, ima kad nisam. Ima sjednica kad bih najradije otišao van, kad mi se ne slušaju neke stvari. Pogotovo kad su maratonske sjednice, iscrpljujuće. S tim, eto, nisam zadovoljan, kad ima puno točaka dnevnog reda, ne možete imati 7,8 ili 10 sati takvu koncentraciju i kvalitetno se uključivati u raspravu. Inače se i ne uključujem u raspravu o čemu ne znam puno, volim se konzultirati a odluke donosem po vlastitoj savjesti. E, sad ako sam negdje pogriješio ili nisam… Bitno mi je da se ne sramim bilo koje odluke za koju sam glasao, to mi je najbitnije, da se mogu pogledati u ogledalo i reći: Nije me sram. Možda sam nekad za nešto glasao iz neznanja pa sam pogriješio… naravno da svi imamo drugačija razmišljanja i glasamo prema nekoj vlastitoj savjesti.
Nema stranačke stege u DP-u, da morate tako?
Butala: Ne.
Ribić: Kod nas nema. Imamo potpunu autonomiju što se tiče čelništva strake. To mi se jako sviđa. Rekao sam kad budu prvi put kakvi pritisci…
Butala: Odlazimo.
Ribić: Ne bih tako grubo, možda ćemo porazgovarati. Nemamo pritiske, imamo autonomiju, naravno izvještavamo vrh stranke, ali do sada nismo imali pritiske da nešto moramo ili ne moramo. Sviđa mi se to jer samo tako se može raditi. E, sad da li neki drugi moraju…
Butala: Neki moraju.
Isti cilj svima
Što mislite o ovom sastavu Vijeća? Prvi put nakon 20-ak godina HDZ nema većinu i prvi put je tako puno stranaka u njemu.
Ribić: Ovo da HDZ nema većinu po meni je jako dobro. Ne zato što smo mi u situaciji da smo neka prevaga. Ima puno mladih ljudih, i s vladajuće i oporbene strane, mislim da je oporba izuzetno konstruktivna. Neki put ako malo zaiskri, više bih pripisao političkom folkloru, možda previše gledaju Sabor pa se ufuravaju u nešto, ali OK, Bože moj, sve je to za ljude. Mislim da je saziv jako dobar – ne mislim na Danka i sebe – nego općenito, mislim da su sjednice zanimljive i intersantne.
Butala: I da nam je svima, i oporbi i ostatku, jedan jedini cilj: da svi zajedno djelujemo za boljitak Karlovca.
Ribić: A ono čime nisam zadovoljan. Bilo je ponuđeno da se predlože predstavnici u NO gradskih firmi; mi smo obojica u NO. Mislim da je to jako dobro jer ste korektiv u startu. Na puno bolji način možete vidjeti poslovanje firme, što se dešava u firmi, možete reagirati. Teza da bi se na taj način oporba ušutkala, po meni ne stoji. Ako glasujete u NO protiv nečega, bit ćete protiv i u Gradskom vijeću, možete izvijestiti javnost, sazvati pressicu. Volio bih da su i moje druge kolege, pogotovo lijevog bloka, ušle u sve gradske firme i onda bi preuzeli odgovornost i puno bolje bi se mogao pratiti rad i funkcioniranje svih tih gardskih tvrki. Po izvješćima ne možete puno saznati, ali kad ste u NO, koji mora svaku odluku blagosloviti, imate priliku za postaviti pitanja i dobiti odgovore i imate više informacija nego kad vas direktor neke tvrtke izbrifira kroz izvješće.
U Mladosti ste i?
Ribić: Hostelu.
Zašto nije radilo tenisko igralište?
Ribić: Bilo je problema, najveći problem što je falilo radne snage. Tako je i za održavanje. Ne možete naći čovjeka koji je spreman raditi.
Onaj natječaj za kontrolora-naplatničara…
Ribić: NO je samo odobrio da se raspiše natječaj. Ne odlučuje tko će biti zaposlen.
Kako se dogodilo da su uvjeti u natječaju različiti od onih u sistematizaciji?
Ribić: Pročitao sam to, pitat ću na sljedećem NO.
Prva godina mandata?
Ribić: Ocjena između 3 i 4.
Butala: Prolaz.
Rekli ste uoči izbora da, bude li prljavih igara, izlazite?
Ribić: Za sad ih nema.
