Iako se politikom nije bavila, Draženka Polović je Karlovčanima i prije prošlogodišnjih lokalnih izbora, osim iz kulturnog života, bila poznata indirektno i iz političkog: zbog nje je 2006. jedan karlovački gradonačelnik, Miro Škrgatić, postao bivšim jer za njegovu nepokolebljivu želju da nestranačka osoba bude ravnateljica Gradske knjižnice stranka nije imala razumijevanja. Petnaest godina kasnije, lani, i sama Polović postala je dijelom karlovačke politike. Nije prošla kao kandatkinja za gradonačelnicu, kao ni kandidat za njenog zamjenika Dimitrije Birač, do tad sugrađanima poznat kao najaktivniji vijećnik u GČ Grabrik, ali su oboje, inače predsjednici ovih stranaka u Karlovcu, ušli u Gradsko vijeće kao vijećnici Možemo i Nove ljevice. U razgovoru za Trend ocijenili su što se promijenilo od kad su u Vijeću, ispričali što je za njih politika, otkrili tko je nepotkupljiv, a tko nasamaren zbog Aktualca, ali i otkrili planove za sljedeće lokalne izbore.
Godina mandata je iza nas, kako vam se čini iz perspektive gradskih vijećnika? Prije godinu ste bili kandidati.
Polović: Pozicija je bitno drugačija, ne u političkim stavovima, mentalnom sklopu, onome što je nama i dalje važno, nego je drugačije što smo morali u ovih godinu dana savladati doista veliki posao. Za biti gradski vijećnik više nije dovoljno biti samo društveno angažiran, kritičan prema društvu i svakodnevici, nego za mene i nas s liste uložiti strašno veliki trud da savladamo proceduru, sve te „meandre“ proceduralne kako bismo bili ne samo aktivni, nego kako bi naši prijedlozi bili i formalno dobri, naša kritika imala podlogu, bila argumentirana, imala iza sebe dokaze i sve potrebno. Mislim da svojim radom dokazujemo posvećenost poslu, proceduri, proučavanju svemga onoga što nam kao gradskim vijećnicima ulazi u politički angažman. Mislim da smo aktivni i da ljudi to prepoznaju. Nas četvero je u ovih godinu dana postavilo više od 100 pitanja u aktualnom satu. Prvi put, koliko znam, dali smo ozbiljne, čvrste, utemeljene amandmane na proračun. Dajemo konkretne prijedloge kako poboljšati rad Gradskog vijeća, način rada svih političkih subjekata. Od otvorenog proračuna koji smo od prvog dana zagovarali i prema tome polako idemo u Karlovcu, pretraživanja materijala za sjednice koji su bili nepretraživi i ono što je najvažnije u našem radu – da čujemo glas građana. Nekako mi se čini da smo uspjeli u ovih godinu dana biti u stalnom kontaktu s građanima, javljaju nam se i nastojimo biti njihov glas.
Birač: Potpisujem, to je činjenica. Nekoliko razina koje sam i sam uočio, uz ovo, je da postoji razlika u poziciji kad sam, i prije nego sam bio kvartovski vijećnik, razgovarao s ljudima – primaju tvoje ideje, ali ono “kroz jedno uho uđe, kroz drugo izađe”, kvartovski – kažu “gle, ipak si kvartovski vijećnik”. Sad kad si gradski, postoji pozicija da dobiješ na vjerodostojnosti, neke stvari si odradio, ušao u Gradsko vijeće i tamo se dokazuješ. Zanimljivo je koliko javljanja, pitnja imamo. Možda 90 – 95 posto vremena potrošimo od ukupnog oporbenog djelovanja. Sad mi je lakše kad dođem razgovarati s ljudima, daju lakše informacije nego prije. Prije si građanin, nemaš tu “moć” da okupiš sve novinare i direktore. Uočio sam i ogromnu asimetriju informacija koju se trudimo ispraviti, a HDZ koristio i koristi: da građani imaju manjak informacija na koji način se odvija rad, što se smije, što ne smije, koje informacije se mogu dobiti na uvid, a to vladajući koriste. Zato smo u vezi s građanima, da postavimo na Vijeću ona pitanja koja građana žele, nema zakulisnih igara, niti, što je najbitnije, kalkulacija. Kao što rade vladajući, postaviš pitanje da uzmeš vrijeme oporbi, ono koje je već debatirano u javnosti; vidi se manjak kreativnosti. Sjednice su kompleksna materija i trebaš se priprmiti; mi se zaista pripremamo. Naše intervencije nisu apstraktna čuđenja gradonačelniku, direktoru ili pročelnicima. Ako ih ima, onda su vezana za konkretne činjenice zašto je tako, a ne ono što smo predlagali. Ulazimo u detalje i to ih smeta. Uzima im vrijeme, sazivaju pazuze, moraju se konzultirati, dodatno pripremati… Volim razmišljati u kontekstu Zagreba. U prvih godinu dana Bandić nije bio nervozan, ali je postajao nervozniji i većina je postajala nervoznija jer je vidio da se oporba za svako pitanje priprema. Mislim da će kod Mandića rasti nervoza i ne samo kod njega. Kad ste nervozni, onda griješite, kasnije se ispričavate…
Polović: I raste!
Birač: Mislim da ovo Vijeće, oporbeni dio, zaista dobro radi.
Polović: Građani su primjetili da sjednice traju strašno dugo jer vladajuća većina nije navikla da imaju toliko posla s oporbenim vijećnicima. Četvero nas je ušlo, možemo rasporediti posao. Nekad je malo vremena, 5-6 dana od kad dobijemo materijale, ali doista se snažno pripremamo i naša diskusija se ne iscrpljuje na Aktualnom satu. Gotovo nema točke na kojoj mi ne sudjelujemo i to ne samo zato da bismo sudjelovali nego jer u materijalima, proračunu, stvarnosti… pronalazimo ono što se mora raščistiti. I mislim da je to ono što smo mi doprinjeli ovom Vijeću: ozbiljnost, a time dali posla i vladajućoj većini i cijeloj gradskoj upravi.
Vijećnici su javnosti najprepoznatljiviji po pitanjima na Aktualnom satu. Imali ste namjeru produžiti ga, a dogodilo se obrnuto.
Polović: Da, točno. Aktualni sat je institut gdje prenosimo ne samo pitanja svoja nego i građana i to je vrijeme najprepoznatljivije javnosti, koje novinari najviše prate. S ovim Gradskim vijećem je promijenjena praksa Aktualnog sata i HDZ s koalicijskim partnerima je uveo pravilo da traje 60 minuta, za razliku od prijašnjeg saziva kada je trajao dok se ne iscrpe pitanja koja su vijećnici imali, što smatramo da je ispravno i dobro. Mi smo htjeli da se to vrati, dali prijedlog da traje dok se ne iscrpe pitanja. Nije nam prošao taj prijedlog, dapače, postigli smo kontra učinak, smanjili su nam broj pitanja i zadržali sat. Mislim da se iz toga vidi nesigurnost vladajuće većine koja je aktualni sat srezala jer je njima to u interesu. Ono što mi je posebno intrigantno, kada se to desilo onda smo čuli komentare HDZ-ovih i vijećnika DP-a kako su nas nasamarili. To je riječ koju ja ne bih nikada upotrijebila u političkom govoru jer nas nisu nasamarili, oni su nasamarili karlovačku javnost, građane Karlovca jer mi smo tu da postavljamo pitanja za njih kako bismo došli do odgovora. Zato mislim da tako Atualni sat može doživljavati samo netko tko politiku vidi kao poligon za dokazivanje moći, a ne kao poligon za rad za javno dobro, za opće dobro, za interes građana ovih grada. Nemamo problema s taštinom; ako oni misle da su nasamarili – nisu, nasamarili su građane Karlovca.
Politika i moral
Zar nije problem, ne samo u Karlovcu, ovdje smo pa nam je to bliže, što politiku mnogi shvaćaju kao sredstvo za ostvarenje pojedinačnih, a ne općeg interesa, što ona jest?
Polović: Na žalost, ta vrsta razumijevanja politike… Kada smo usvajali kodeks ponašanja, govorila sam o moralu političara. Politika i političari se ponašaju kao da je politika izvan sfere morala i to je žalosno, tužno. Za mene uloga političara mora biti uključivost, a ne isključivost, u okvirima svih onih ljudskih vrijednosti za koje se mi u Možemo i Novoj ljevici zalažemo: i pravičnost i pravednost i uključivost i tolerancija, sve općeprihvaćene društvene vrijednosti. To što HDZ i njegovi koalicijski partneri – uvijek to naglašavam jer HDZ nema većinu – možemo reći da je tako, ali zato smo ušli u politiku: da tu paradigmu i taj obrazac promijenimo.
Birač: Asimetrija informacija, to je poanta za odnos politike i toga kako se percipira. Vladajućima odgovara jer imaju svoju bazu, ljude s kojima rade i koje „namiruju“. Nije im bitno razvija li se grad ravnomjerno, nije im bitno je li pothodnik riješen jer najvećim dijelom rukovodstvo tuda ne prolazi, nije im bitno imaju li karlovačka sela internet ili nemaju pa djeca u koroni nisu mogla pratiti nastavu i izvršavati svoje obveze, nije im bitno javljaju li se izvođači radova ravnopravno ili se dogovara ispod stola pa se omogući nekome posao pa taj kasnije donira… Tu se radi ne o uvjetnoj ljubavi prema gradu, nego i kapacitetu za upravljanje. Ako ste na vlasti desetljećima i s ekipom kakva je, ako ste sve to dobili, a sadašnji gradonačelnika dobio je i mjesto ravnatelja Gimnazije, predsjednika Vijeća i 1. mandat gradonačelnika, drugi mu nije bilo toliko teško toliko osvojiti – kad dobijete nešto, niste napravili žrtvu, nemate onaj žar kao kada se izborite za nešto. Ako tome dodamo očiti nedostatak kadrova, dobijete da se gradom ne upravlja na zadovoljavajući način i grad stagnira. A kada grad stagnira dok ostali jure ispred njega, on, zapravo, nazaduje, to je poanta. Primjer: možete napraviti drugačije poslovanje, financijsko, da napravite, obnovite infrastrukturu, Edison, ali odbijate to sada jer ima vremena kad EU dođe, ali 10, 15 ili 20 godina su izgubljene godine za onoga tko tu živi, ne za vrhušku, ali za grad. U tome se vidi njihova politika i naravno da će građani reći: Ako je to politika, a vladajući su predstavnici, ta politika ne mari za građane. Zato mislim da mi radimo dobar posao jer uključujemo građane i borimo se za javni interes.
Polović: Sjećam se da je gradonačelnik rekao: Da je oporba kvalitetnija, i HDZ bi bio bolji. Ta je rečenica za mene šokantna, takva bahatost i cinizam u njoj! Jer valjda si političar zato da građanima bude bolje, a ne da dokazuješ svoju moć nad oporbom. Na žalost, imamo posla s vlasti koja politiku koristi samo kao poligon moći svoje stranke. Tužna sam zbog toga.
Bez obzira na „tanak“ odnos u Vijeću, mislite da možete nešto promijeniti, da HDZ prihvati što predložite? Što je do sad prihvaćeno?
Polović: Isti dan kad smo podnijeli amandman za subvencije za obrte za čuvanje djece, dakle, i prije no što je došlo u proceduru u Gradsko vijeće, te za biciklističku infrastrukturu jer smatramo da je Karlovac idealan grad za dobru, kvalitetnu biciklističku infrastrukturu; to su nam usvojili. Druge stvari samo onda kada stvarno nađemo grozne, kardinalne pogreške u radu vladajuće stranke i gradske uprave. Njima se dogodi da ne znaju tko im je u Upravnom vijeću Muzeja, daju Statut na glasanje, a to ne znaju, onda moraju promijeniti. Ali, ništa ne izmijene, samo produže tu agoniju. Kad smo ušli u ovo Gradsko vijeće i neki ozbiljniji komentatori govorili su o programskoj suradnji, vjerovali da će se raditi u vladajućoj koaliciji na programima, što se pokazalo iluzorno. Što znači programska suradnja? Da ćete u ime nečega, npr. izgradnje bazena, pristati da prihvaćate nebulozna izvješća gradskih poduzeća, pristati na sve ono što nije dobro za grad samo zato da biste u četiri godine ostvarili jednu svoju ideju? E, pa ta je cijena previsoka i nju će, na žalost, u toj programskoj suradnji građani Karlovca jako visoko platiti.
Birač: Neki projekti ili zahtjevi raniji, dok sam bio u Vijeću GČ, ne prestaju ulaskom u Gradsko vijeće. Neke su mi stvari oko Grabrika bile na pola puta pa su u zadnjih godinu realizirane. Mandić je, mislim na zadnjoj prošlogodišnjoj sjednici, istaknuo da je oporba dala više prijedloga nego može izmisliti. Naravno da vladajući to neće samo copy/paste, izmijenit će na neki svoj način, ali utjecaj oporbe postoji, posebno na gradsku kulturu i transparentnost. Kao kvartovski vijećnik, ispunio sam zadaću za onaj pješački nasuprot vrtića Grabrik, park odvodnja, što idu rješavati i taj novac će uložiti na Selcu; mjesni su izbori iduće godine. Onaj famozni semafor kod Pisanice usporio je promet, ali je omogućio starijim ljudima, djeci da normalno pređu cestu, a ne da se gasi zeleno na pola puta. Pothodnik ne mogu ignorirati, Športska zajednica je napokon stavila zapisnike na web, dakle, korak prema transparentnosti. Postoje dvije razine koje treba vezati: raditi na terenu i u Vijeću, to smo iskoordinirali. Naše intervencije nikad nisu suhoparne, uvijek su s terenom povezani, nekad je to pozornica Zorin doma, nekad obala Kupe. Pomaci postoje, mislim da i sami građani osjećaju da se neke stvari pomiču. Oni vjeruju: Ha, ovi ljudi pomiču granice, ali jesu li sposobni ugroziti vlast? Mislim da će to prirodno dolaziti u 2., 3. i 4. godini mandata, a ne ovoj prvoj, u kojoj smo učili gdje treba tražiti informacije, koliko treba vremena itd.
Polović: Možda nije vidljivo, ali treba reći: kada smo počinjali političku aktivnost, kao Možemo i Nova ljevica, silno smo inzistirali na transparentnosti proračuna, sada smo došli donekle do toga. Dobivali smo materijale koji bili nepretraživi, sve naše primjedbe su bile vrlo konkretne kako poboljšati rad i mi smo ostvarili. Imali smo pitanje odvjetničkih ureda koje Grad angažira, sad smo ne samo dobili pregled u otvorenom proračunu, tražili fakture, otkrili smo itekakve probleme npr. da se u 2020. fakturiraju stvari iz 2016. i sada prema ovome što smo dobili na zadnjem sastanku u Uredu gradonačelniku, Grad će otvoriti aplikaciju gdje će se unositi svaka faktura. Skandalozno je bilo otkriće da Grad Karlovac ima 14 pravnika zaposlenih, a 1 ili 2 imaju položen stručni ispit dok se enormne sume daju za odvjetničke urede, ne samo Grad, nego i gradske tvrtke. Malo, pomalo pomičemo granice, poštujući pri tom proceduru, tražeći čvrste dokaze i uvid u sve. Jako važno je i da smo kulturu i obrazovanje vratili u fokus interesa karlovačke javnosti.
Priroda i društvo
Spominjali ste da grad stagnira. Kakav je, po vama, Karlovac?
Birač: Lokalpatriot sam: kad mi u Zagrebu kažu „Karlovac k’o Sisak“ pitam: Jesi bio? I kad dođu, svi se oduševe. Ali, priroda nije društvo, društvo nije priroda – ove ljepote nisu zahvaljujući HDZ-u, od davnina je tako. Lijepi parkovi, četiri rijeke. Da se totalno zapusti, opet bi imao prirodnu ljepotu. Ne prihvaćam ni od vladajućih, ni njihovih simpatizera: Možda nešto ne štima, ali grad je lijep i zelen. Bio je lijep i zelen i bez vas! Nezadovoljan sam politikom, ali postoje ljepote grada. Drugi dio je gradska politika. Kad vidimo da je pao ispod 50.000 stanovnika, da gotovo 30 godina od rata imamo zgrade pune gelera, ne samo privatne, imate osjetan porast starije populacije za koju se, paradoksalno, ne brinete, imate iseljavanje mladih koji će radije u Irsku nego ovdje nešto pokušati jer znaju da nemaju šansu, i to ne samo zbog posla nego jer znaju kakva je atmosfera; čovjeku treba atmosfera slobode, kreativnosti, razvoja, slobode mišljenja, da se čovjek može razvijati. I ne postoji interes Karlovca. Uvijek gledam da je izabrana vlast dobila povjerenje dijela građana da brani i razvija interes grada. A to je da se razvija grad i njegovi ljudi, odnos grada prema susjednim gradovima, državi. Ovdje on ne postoji. To je nepostojeća decentralizacija. Kilometar od centra, na Jamadolu, nema kanalizaije, u nekom dijelu nema rasvjete. To je spoj 19. i 21. stoljeća! Nema Karlovca ni na prognozi. Među prvih 10 je, ali ga nema u nikakvim mjerenjima, nema ga nigdje. Grad koji nema snagu da njegovog zastupnika država posluša… U parodiji, tragediji, ne znam kako bih je nazvao, možda se vidi sva nemoć: drugi kolosjek pruge do Zagreba. Znate li što bi značilo ovom gradu, naravno, uz pametnu politiku, za razvoj da se putovanje smanji s 55 na 25 minute? Ako to odugovlačite 5, 10 ili 15 godina, propada grad. A imate svoje zastupnike koji ne rade posao da se te stvari ostvare. Odijelio bih: za prirodu nit’ krivi, nit’ dužni, nit’ zaslužni, za društvo itekako krivi što ovaj grad nazaduje.
Polović: Oboje smo rođeni ovdje i nama je Karlovac prelijep grad. Doista bi mogao biti idealan grad za život jer ugodan je za mlade obitelji, za ljude koji tek organiziraju živote, ima odličnu Glazbenu škole, malo još da poveća kvalitetu osnovnih škola, ima liječnika na dohvat ruke, sve što obiteljima treba. Sve te ljepote i što grad čini privlačnim i što mu je tako nevjerojatno dato – kad kažeš nekome vani da živiš u gradu koji je između 4 rijeke, ljudi kažu da je to nemoguće. Imaš ovdje svu moguću ljepotu življenja. Na žalost, ciničan je bio nastup gradonačelnika kada je za nedeće optužio mentalitet građana. Vlast koja je skoro 30 godina ovdje ne vidi sebe kao problem u razvoju grada. A evidentno je da se ne razvijamo kao grad. Ljudi iz Karlovca odlaze. Karlovac je, govorila sam to, bio grad samo onda kad je bio otvoren, kozmopolitski, imao duh grada koji je bio sklon preispitivanju, kritičan, kad su se ljudi osjećali slobodni da budu drugačiji. Ovdje su živjele sve nacije, dolazili su ljudi iz cijele Europe. Bio je tada kozmopolitski, širok, vedar grad, s razvijenom kulturom, novinarstvom, školstvom. Na žalost, ova vlast živi i opstaje na podjelama u društvu. Nema u sebi tu otvorenost i kapacitet da uključuje ljude svih provenijencija, uvjerenja i stavova, suprotno, ima kapacitet samo da ih isključuje, to vidimo u čitavnom nizu situacija. To gradu nedostaje. U vladajućoj koaliciji su umirovljenici. Karlovac je sve stariji, a ništa se ne radi da stvorimo infrastrukturu koja treba toj starijoj populaciji, ništa se ne radi. Neki dan smo čuli da dom za starije nema klimu. Toliko praznih zgrada imamo, a ništa nije učinjeno da još koji državni dom stvorimo. U obrazovanje trebamo poticati situaciju koja će biti fleksibilna, nova, uvoditi nove programe. Na žalost, ovakvim kadroviranjem i negativnom selekcijom koja se dešava i vezana je isključivo za političku pripadnost, tjeramo ljude iz grada.
Birač: Bojim se da će tako i ostati dok je ova vlast i dok je predsjedniku umirovljeniku glavna javna aktivnost farbanje zebre koja je realno 15-20, a bila je 60.000. Ne tvrdimo da nitko ništa ne radi, poanta je kakvi su rezultati rada. U Karlovcu se radi, neke se stvari naprave dobro, neke bi mogle bolje, ali rezultati tog rada su stagnacija i još gore, nazadovanje grada.
Polović: Karlovac je u političkom i društvenom smislu grad vedeta, nekih zvijezda. Npr. ova vlast uspije napraviti neki projekt koji je iz EU ili državnih fondova. Aquatika je takva vedeta. To je fantastičan projekt, u kojem svi uživamo. Ali, u isto vrijeme niz infrastrukturnih problema koji omogućuje razvoj grada, stoje. Imali smo pitanje ViK-u o brani na Korani i zamućenju. Rečeno je da mora biti tako dok se ne napravi novo vodocrpilište. Prošle su 43 godine! Ne možemo se vaditi da 43 godine nešto nismo uspjeli napraviti. Postoji puno dnevnog prostora za poboljšanje života građana Karlovca. Sad ćemo napraviti parking za 9 milijuna kuna za 56 parkirnih mjesta. Pa to je vrtić! Biciklističke staze, uređenje mostova. Upozoravali smo da most na Korani propada, ograda je djeci do kuka, opasno je po život. Birač je upozoravao na Luščić, mi isto, zovu nas mame s kolicima, nekoliko puta smo postavljali pitanja i onda se reagira kad se nešto desi.
Birač: I onda se kaže da nisu zbog toga!
Polović: Upozoravali smo, puno prije nego su se dogovorile još dvije tragedije, na prugu kod željezničkog mosta. Onda dobijemo odgovor da je to stvar HŽ-a. Kao Grad, morate prevenirati stvari! Skandalozna je izjava vijećnika HDZ-a: Tko smo mi da preispitujemo odluke ministarstva? Pa tu smo da presipitujemo sve odluke. Znamo što našem gradu treba. Nas su građani birali da preispitujemo i poboljšavamo stvari oko sebe. Grad mora reagirati ako država to nije prepoznala. U isto vrijeme, kada država naloži Gradu da učini neke promjene, ukloniti, onda se oglušuje. Imamo permanentno licemjerje kojem svjedočimo u vladanju gradom.
Dok jednome ne smrkne…
Mislite li da se nešto može promijeniti za tri godine?
Polović: Ako pitate možemo li doći na vlast, mi smo u to uvjereni. Vjerujemo da će građani Karlovca prepoznati da sve što radimo, radimo kao građani ovog grada, da radimo za javno dobro, da osluškujemo bilo građana i da želimo biti uključivi, a ne isključivi. Ako nas pitate je l’ mi to možemo…
Zovete se Možemo.
Polović: Da, mi smo se tako i nazvali.
Birač: Kad sam igrao košarku, uvijek sam davao sve od sebe pa ako izgubiš, znaš da si dao sve od sebe, ali prema ljudima koji ne rade nemaš respekta. Mi dajemo sve od sebe, naš učinak će jačati time što ćemo imati više informacija, što će nas ljudi prepoznavati, a učinak je, kad daješ sve od sebe, jači. Na kraju je, naravno, sve na ljudima, ali vjerujem da je moguća promjena. Ova ekipa na vlasti će postati nervoznija, a kada si nervozniji, pokušavaš zakrpati rupe na koje ukazujemo, javljaju se neke nove. Ovaj put građani znaju da se mogu obratiti nama i da će njihov glas biti poslušan i da će se moći realizirati. Dajemo sve od sebe. Pokušavamo shvatiti ozbiljno politiku i gradski interes, ne sa zafrkancijom, pa da kažemo: dajte još 500 milijuna ovdje. Pokušavamo pogađati u bit stvari. A svaka vlast nakon 20, 30 godina…
Polović: Ne može se politika svesti na doskočicu, mi ozbiljno radimo i mislimo da se to vidi. I ovo što smo s Aktualnim satom doživjeli je rezultat spoznaje vladajućih da ima ozbiljnu opoziciju u Gradskom vijeću. Pretpostavljam da će njihova retorika sve više biti retorika isključivosti i podjela, da će sve više ići na ideološke teme jer na tome žive, ali to neće nas omesti da budemo glas razuma, rada, poštenja. Mislim da je svima u Karlovcu jasno da su ovdje četiri vijećnika koja su nepotkupljiva i koja ne igraju nikakve igre. I onome tko se s nama politički ne slaže. Mislim da građani tu nemaju i neće imati dileme.
Birač: Pitanje je do kada će gradonačelnik imati potporu svojih vijećnika i stranke. Izrazio je želju za trećim mandatom, ali obzirom da znamo prošlost zadnjih nekoliko godina, pitanje je i njihovih odnosa i kako će se to odraziti na dinamiku lokalne politike.
Ako se zakomplicira u HDZ-u, vama su veće šanse?
Birač: Nema bianco podršku od njih. To se i na Vijeću vidi. Tu se možda jedan dio nervoze javlja.
Polović: Građani moraju i postaviti pitanje koalicijskim partnerima. Nismo vidjeli na Vijeću za što se točno zalažu. Kažu da sve dogovaraju prije Vijeća, ali mislim da su oni dužni svojim biračima reći ako za nešto glasaju ili protiv nečega. Mi to do sada niti jednom ni od jednog koalicijskog partnera HDZ-a nismo čuli. Mislim da je to nešto što HDZ-u ne ide na ruku u sljedećim izborima. Ljudi će vidjeti da tu nema nikakvog stvarnog rada i izmjene ideja.
