Vodstvo se, poput treniranja, bori za srca i duše ljudi i tjera ih da vjeruju u sebe. Primjer takvog vodstva je i dugogodišnja trenerica Ženskog rukometnog kluba Drenak Slunj Katica Matešić.
–Ja sam jedna sasvim obična osoba. Živim i radim ovdje u Rakovici. Bavim se ugostiteljstvom i turizmom, a dugih 15 godina sam u svijetu rukometa. Trenerica sam meni najdražeg kluba ŽRK Drenak Slunj, kazala je Katica Matešić.
Niti jedan početak nije lak, a Katica to i potvrđuje. Morala je riskirati i dati puno žrtve, ali znala je za što se bori jer kaže ja sport živim.
–Kao i svaki početak i moj je bio težak. Radila sam ono što volim pa mi je iz dana u dan bilo sve lakše. Kada radiš ono što voliš onda ne radiš niti jedan dan svoga života. Ispunjena sam, a djeca mi daju posebnu energiju. Cijeli sam život u rukometu. Izuzetno sam zahvalna prof. Josipu Zbiljskom i prof. Joži Modrušanu koji su još u osnovnoj školi prepoznali moj rukometni talent. Po završetku osnovne škole rukometnu karijeru nastavila sam u Rukometnom klubu Dubovac, a onda je nastupilo ono nesretno razdoblje rata. U trenerske vode ušla sam sasvim slučajno na nagovor sadašnjeg predsjednika kluba Maria Rendulića i nisam požalila, zaključila je Katica.
U sportskom svijetu teško je izdavajati posebno drage trenutke jer kroz dugogodišnju karijeru ima ih mnogo. No, Katica jedan smatra posebnim, a on traje godinama.
–Posebno sam ispunjena kada sretnem djevojke koje su nekada trenirale rukomet, a danas kraj sebe za ruku vode svoju djecu. Kada ti takve osobe i danas viknu ‘trenerice’ poseban je osjećaj.
Točno određene životne dobi kada bi se djeca trebala početi baviti sportom, nema. Djecu ne treba opterećivati, treba im dopuštati da se igraju.
–Djeci treba omogućiti da zavole doći na trening. Nemojmo ih forsirati da se bave samo jednim, određenim sportom. Djeca će se kroz svoj razvoj prepoznati i znati čime se žele baviti. Najbolji primjer za to je Luka Cindrić koji je bio vrstan nogometaš, a danas ga svi znamo kao sjajnog rukometaša.
Katica smatra kako razvoj tehnologije nepovoljno utječe na razvoj djece i njihovih motoričkih sposobnosti te smatra kako je trener uz roditelje i nastavnike bitan faktor u razvoju djeteta.
–Trener mora biti dostupan, pristupačan, nasmijan, dijete od njega treba osjetiti ljubav. Mi smo iskonski klub koji djecu pokušava uz razvijanje rukometne taktike naučiti i pravim vrijednostima, volontiranju, pomaganju.
Trening djetetu ne smije biti obveza. Katica se sjetila poznate izreke pokojnog Dražena Petrovića koji je rekao kako trening mora biti patnja da bi utakmica bila užitak, ali za profesionalce, ne za male klubove.
–Voljela bih da sportaši ne mijenjaju svoj cilj, već put. Ja sport živim i smatram kako je svaka osoba najveći mortivator sam sebi.
Neka živi sport i sportsko ponašanje u kojem sportaš odšeta s terena, a ne možeš reći je li je pobijedio ili izgubio zato što hoda s ponosom u oba slučaja, sudjelovao je.
