Da u svakom zlu ima i neko dobro pokazuje i priča mlade Nadiie koja je prije nepune tri godine u potrazi za poslom odlučila doći u Hrvatsku. Njezin ostanak pospješio je brak s Hrvatom, a danas rado pomaže izbjeglim Ukrajincima da se prilagode na novu zemlju i ljude.
–Ja sam Nadiia Špehar. U Hrvatsku sam došla prije skoro tri godine. Na društvenim mrežama vidjela sam oglas za posao, a poznavanje hrvatskog jezika nije bio uvjet. Rekla sam si zašto ne bi pokušala? Obitelji nisam rekla da odlazim, već kada sam došla u Hrvatsku priznala sam da zapravo želim ostati što je kod njih izazvalo šok, ali su to prihvatili. Radila sam kao konobarica u loklanom kafiću gdje je dolazio moj sadašnji suprug, tadašnji gost za kojeg sam se prošle godine udala, kazala je Nadiia.
Nadiia je u početku sa svojim suprugom razgovarala na engleskom jeziku pokušavajući usvojiti hrvatski jezik. Nije joj to stvaralo problem zbog euforije koju je imala prilikom dolaska.
–Trudila sam se usvajati što više riječi na hrvatskom jeziku. Kupila sam si knjigu na hrvatskom koja je imala i ukrajinske riječi te tako počela učiti, a ubrzo sam na internetu našla curu koja je studirala hrvatski jezik i ona je postala moja online učiteljica putem Skypa. Učila sam tri puta tjedno s njom i svaki dan sama. Još uvijek učim, ali moja učiteljica govori da ja hrvatski znam dobro iako postoje pitanja koja još uvijek ne razumijem. Hrvatski mi se sviđa.
Obitelji nije rekla da odlazi u Hrvatsku za stalno, već da ide na probni rad. Nakon nekoliko dana boravka u Hrvatskoj odlučila ih je nazvati i priznati im da se ne misli vraćati u Ukrajinu. Obitelj je u početku bila u šoku, ali su njezinu odluku prihvatili budući da ju je činila sretnom.
–Moja obitelj i dalje je u Ukrajini. Nisu htjeli doći niti sada u ratnom stanju. Majci se teško odvojiti od kuće, navikli su biti ondje. Nisu željeli meni stvarati pritisak svojim dolaskom, iako ne znam zašto su mislili da su mi opterećenje. Majka mi je rekla da pomognem svojim ljudima koji su došli i traže pomoć ovdje u Hrvatskoj.
U Hrvatskoj kaže nikada nije naišla ni na kakve osude. Smatra kako su Hrvati divni ljudi koji su uvijek spremni pomoći. Drago joj je da su je prihvatili kao dio sebe.
–Kolege na poslu jako su dobre. Hrvati vole Ukrajince. Nikada nisu bili bezobrazni prema meni, dapače jako su ljubazni.
Da je domovina majka potvrđuje svaki stanovnik. Nadiia kaže da tuga za Ukrajinom uvijek postoji, ali situacija je takva kakva jest i sada se trudi pomoći svom narodu ovdje u Hrvatskoj.
–Tuga za Ukrajinom uvijek postoji. Meni je ovdje jako lijepo, ali tvoja zemlja je tvoja zemlja. Nastojim pomoći mojim ljudima koji su došli ovdje provodeći vrijeme s njima, razgovarajući i podržavajući ih na bilo koji način. Misllim da je to sada najmanje što mogu učiniti, kaže Nadiia.
Godina 2019. bila je godina kada je prvi puta otišla iz Ukrajine, a u istu se više nije vratila. Ljubav sve pobjeđuje, zaključuje Nadiia.
