Ulica Donja Jelsa nije trebala biti poplavljena da Grad nije naložio rušenje zida za obranu od poplave koji su stanari sami krenuli graditi, o svom trošku.
Tvrdi to Mihajlo Pavlović, jedan od stanara, dok nam pokazuje mjesto gdje su zid napravili i srušili. Bilo je to prije tri godine.
– Zabranio nam je gradonačelnik i općina, grad, da ne smijemo mi graditi, da je to njihov posao, da će oni to raditi i da moramo rušiti. Mi smo taj zid rušili. Sve sami financirali, pumpu naručili, željezo kupili, oplate, na pilanu išli rezati daske za šalovanje… I gotovo! Sve je otišlo u vodu! Bačeno, priča Pavlović.
Tu su sad velike vreće s pijeskom. Spriječile su poplavljivanje Donje Jelse,
– Po najvećoj vodi su jučer došli i dovezli jumbo vreće i nasuli pijeskom. Dovozilo ga je desetak kamiona, bager je sipao pijesak u te vreće i uspjeli su, riješili su, pokazuje nam mjesto gdje je nekada bio i “njihov” zid.
Ali vreće s pijeskom stigle su prekasno za niz kuća u jednom dijelu ulice.
– Voda mi je u radioni, kotlovnici, prizemlju… Sve je poplavljeno. I susjedima, nekih šest kuća. Ima dvadeset i neka, ali su malo više pa do njih voda nije stigla. U Drežnik se više ne može odliti jer je napravljena brana, nego sva voda ide na našu stranu, kroz prolaz od 20-30 metara, koji nema ne dozvoljavaju da mi zatvorimo, a oni neće, naglašava Pavlović. 
Da više ne plivaju, spremni su ponovo sami financirati zid koji bi ih štitio od poplava. Samo neka Grad kaže: smijete!
– Samo neka kažu: Evo, dobroćudni ste pa možete raditi, napominje Pavlović.
– Ponovo biste, bez obzira što ste već jednom to radili, pitamo.
– Nemamo drugog izbora! Oni to nikada neće napraviti, nikada! Njima je to premala investicija, oni idu u velike, a mi ćemo to napraviti! Imamo čim! Imamo bager, kamion, dignut ćemo zid, drugačije sada, da ne diramo most. Pumpu ćemo staviti, sve ćemo staviti i s nama više nemaju brige, nikakve! To mi možemo napraviti, poručuje.
