Hrana se sve više baca. Kupovanje velikih količina hrane i njeno kasnije bacanje ne vodi ničemu. Negativna statistika koja prati većinu zemalja u svijetu potaknula je na obilježavanje Međunarodnog dana svjesnosti gubitka i bacanja hrane, a kojeg je proglasio UN. Osim što je ekološki problem, bacanje hrane je i moralni problem jer jedni bacaju, a drugi gladuju, a broj socijalno ugroženih, pothranjenih i gladnih uz trenutnu inflaciju dodatno se povećava.
–Mi šparamo i štedimo. Umirovljenici smo, pa prema tome skuhamo i napravimo hrane koliko nam je potrebno. Ako se grah skuha za dva dana, toliko se i jede. Moramo šparati jer sve postaje skuplje. Netko baca puno, a netko malo, ali mora se paziti, rekao je Zlatko.
-Sve se baca, kruh se baca. Kod mene u kućanstvu toga nema. Kod mene ako se hrana koja se skuha jede i idući dan, a ako je neko dobro varivo onda i treći. Bolje je tako, nego da se jede po restoranima jer ondje nikad ne znaš što zapravo jedeš. Poskupljenje će utjecati na ljude da manje bacaju, znate onu – svako zlo za jedno dobro, rekla je Katica.
-U svim se kućama baca hrane, počevši od moje, pa nadalje. Zbog ovog se poskupljenja počelo već razmišljati kako da se kuha za više dana i da se tako manje energije potroši, rekao je Neđad.
U Hrvatskoj se prema podacima iz 2020. godine po stanovniku baci 71 kilogram hrane godišnje, a čak 76 posto otpada od hrane nastaje u kućanstvima. Iako bacanje hrane u nekim kućanstvima postaje nažalost svakodnevica, poskupljenje namirnica uvelike će utjecati na to. Tako će sada svi više gledati koliko se troši i koliko se kupuje, ako se skuha ručak za cijeli tjedan, morat će se i jesti cijeli tjedan.
