Nitko nije ni protiv obilaznice, niti radova; pa tko bi bio protiv toga da nam bude bolje?! Šutimo i podnosimo i ostanke bez struje i vode, telefona, uništavanje prilaza kućama, puteva… ali sad, kad su nam rekli da neće popraviti cestu koju su uništili kamioni i strojevi, je dosta! Mi smo tu cestu platili, ne tražimo ništa nego da ju vrate u prvobitno stanje. Ovo je javni poziv Gradu i izvođačima radova da nešto poduzmu jer spremni smo i zaustaviti radove!

Poručili su to danas mještani Slunjskih Brda, nezadovoljni što im je rečeno da će glavna cesta kroz njihovo naselje ostati asfaltirana samo dijelom, umjesto u cjelosti obnovljena nakon završetka radova, odnosno, vraćena u prvobitno stanje.

Kroz njihovo su mjesto, pričaju, prošle tisuće kamiona s građevinskim materijalom i različitih radnih strojeva, teških tone i tone. Ostavilo je sve to, naravno, traga na cesti koju su, da stvar bude još i gora, financirali oni sami, svojedobno samodoprinosom.

– Krajnji rezultat te obilaznice je devastacija našeg sela u kojem je kompletna infrastruktura uništena. Jer su teški građevinski strojevi prolazili i cestom i okućnicama, bezbroj puta je polomljena telefonska linija, vodovodne cijeve, privatni kanalizacijski odvodi, a prilazne ceste su u potpunosti uništene. Nitko od nas nije zadovoljan poslom koji je navodno završen jer mi ne možemo doći do svojih kuća po asfaltu jer je razrovan, a nitko ne kaže kad će to popraviti. Izvođač radova kaže da on nije dužan, a nitko od nadležnih ne kaže tko jest, priča Mirjana Japec, stanovnica Slunjskih Brda.

Probleme, svjedoče Katarina Erceg, Benjamin Ružnić, Katica Magdić i Marija Buzanić Budisavljević, imaju svi – dvjestotinjak je stanovnika ovdje, od kojih 30-ak školaraca – od izostanka prometnih znakova koji kompliciraju odlazak liječniku i svakodnevni život nadalje, no znaju što je gradilište i prihvaćaju to, činili su to cijelo vrijeme radova, ali kako se bliže kraju, najave da im bar glavna prometnica kroz naselje neće biti popravljena, bile su kap koja je prelila čašu.

– Žalosno, nikoga nije briga. Kažu: to su doseljenici. Kakve veze to ima? Ljudi su kupili kuće, s tim i ovu cestu jer onaj tko im je prodao kuću, platio je taj asfalt. Znači, taj asfalt je od nas svih i to se mora riješiti. Nećemo sigurno dozvoliti da rade dalje. Ja prvi neću! Stat ću autom tamo kad počnu kopati jer ovaj asfalt sam ja platio, da vidim tko će ga maknuti! Neka izvole napraviti što su obećali i  onda će moći raditi, ogorčen je Stanko Popović.

– Dok se ne riješi ovaj problem, nema napretka radova! Ne zanima me tko, što, kako… neka izvole napraviti, da nastavimo dalje živjeti! Zar smo mi građani drugog reda, pita Marinko Marić.

Ovo okupljanje, po riječima Sanje Jukić, predsjednice Vijeća MO Cerovac Vukmanićki, nije nikakav prosvjed, već iskaz nezadovoljstva prema svemu što se tamo događa, ali i javni poziv nadležnima da reagiraju.

– Gradonačelnik nam je i prije par dana obećao da će sve biti vraćeno u prvobitno stanje, međutim jučer mi ovdje glavni inženjer kaže: “Nećemo mi obnavljati vaše ceste! Nećemo mi to raditi.” Ljudi su se, normalno, pobunili. Kao predsjednica Vijeća MO stojim iza tih ljudi i riječi gradonačelnika da će sve biti vraćeno u prvobitno stanje. Ne tražimo ništva više od onoga kako je bilo prije, niti da šire ili ne znam što, samo da vrate u prvobitno stanje. Svjesna sam da su ljudi spremni na svašta. Ne dajem nikakav rok, očekujem reakciju iz Grada, od izvođača radova, želim vjerovati da ima negdje potpisano to da će oni obnoviti, ako ćemo se držati riječi – mi više nikome ne vjerujemo. Imali smo Borlin, mi smo postali drugi Borlin, poručila je Jukić.