Područna škola Donje Mekušje osnovana je davne 1903. godine pod nazivom Područna škola Vodostaj, no na proslavi 100-tog rođendana, škola je promijenila naziv u Područna škola Donje Mekušje. I dok se diljem Republike Hrvatske zatvaraju područne pa čak i osnovne škole, ova škola u malenom naselju bilježi porast prvašića. Njih 9-ero ove jeseni po prvi put je sjelo u školske klupe i započelo novu životnu avanturu.
– Ova školska godina 2022./2023. zaista nam je pokazala velik priljev prvašića u našu školu. Upisali smo ih devetero. Naša djeca su u dva kombinirana odjela. Ja vodim prvi i treći razred, a kolegica Ivana Benček drugi i četvrti razred. Sve zajedno brojimo 20-ero djece ove godine. Prvašići iz generacije u generaciju uvijek prate starije. Dakle, prvih mjesec dana se uhodavamo, ali oni brzo uhvate ritam pa to uvijek tečno ide kod nas, ističe Sanja Peris, učiteljica u PŠ Donje Mekušje.
Učenici u Donjem Mekušju aktivni su i izvan škole u DVD-u Donje Mekušje, NK Kupa, KUD Sv. Antun Pokupska Dolina kao i u drugim sportskim klubovima i udrugama diljem grada Karlovca čime se postiže sjajna kombinacija nastavnih i izvannastavnih aktivnosti.
– Tu je vrlo bitno istaknuti da imamo jako dobru suradnju s roditeljima. Bez toga, mi ništa ne bismo mogli napraviti samostalno. Niz je suradnji pa lako provodimo priredbe i razne kreativne aktivnosti. Skoro su sva djeca aktivna u DVD-u Donje Mekušje pa nam oni s veseljem prikazuju što su sve naučili kao vatrogasci. Od listopada krećemo s kestenijadom, danima kruha i jabuka, a kasnije pripremamo božićnu priredbu. U 5. mjesecu slavimo i blagdan Sv. Florijana te po završetku školske godine pripremamo još jednu priredbu, dodaje učiteljica Sanja.
Učiteljica Sanja ističe da je zadovoljna s provedenim renovacijama unutar škole kao i na dječjem igralištu. Posebno je veseli što su prostoriju gdje su se čuvale stare stvari pretvorili u malu dvoranu za vježbanje tijekom zime kao i u edukativan te zabavan prostor za djecu s posebnim potrebama. Učenje u maloj, ali zdravoj sredini pridonosi razvoju djeteta na jedinstven i uzoran način. Evo što su nam otkrili prvašići.
– Učenica sam prvog razreda. Ljepše mi je u školi, nego u vrtiću jer učimo slova i brojeve. Najdraži predmet do sad mi je vjeronauk, a najbolja prijateljica Luna. Volim vježbati na tjelesnom, a u slobodno vrijeme bavim se gimnastikom i vatrogaskinja sam u DVD-u Donje Mekušje, rekla je Eva Bedeniković.
– U školi mi se sve sviđa, a posebno volim glazbeni i likovni. Bavim se gimnastikom već jednu godinu. Obožavam ju otkad sam bila mala pa sam ju zato upisala, dodala je Doris Malenica.
– Ljepše mi je u školi, nego kod kuće jer tu imam puno prijatelja i učim. Najbolja prijateljica mi je Sara jer smo zajedno išle u malu školu. Učiteljice su mi dobre, a najdraži predmet mi je hrvatski jer ne znam kaj to znači, rekla je kroz smijeh Klara Bačić.
U školi bi bilo još više učenika, no pojedina djeca idu u školu na Baniju pa čak i na Švarču. Učiteljica ističe da nisu učenici njihove škole jer ne postoji produženi boravak, no sretna je što usprkos brojnim predrasudama u vezi područnih škola, zajedno s učenicima i učiteljicama postiže sjajne rezulate i predstavljaju školu u pozitivnom i primjerenom svjetlu. Dodaje da je u područnoj školi jednostavnije staviti fokus na svako pojedino dijete i mogu im se više posvetiti što je veoma dobro za razvoj, ali i sreću svakog učenika.
