Karlovačka jesen nezamisliva je bez kestena Nagipa Imerija. Poznatog karlovačkog kestenjara koji od 80-ih godina na isto lokaciji izmamljuju osmjehe brojnih šetača. Pečeni kesteni mnogima su omiljena jesenska poslastica, a još su slađi kada se jedu na klupicama u karlovačkim parkovima. Svi Karlovčani znaju da se mogu pouzdati da će Nagip biti na svome mjestu kod Miljokaza kao pri vjesnik jeseni.
-Kao mladić, na nagovor prijatelja, krenuo sam se ovime baviti. Bio sam mlad, nisam imao iskustvo, ali krenuo sam godinu, po godinu, a godine brzo prođu. Od 1986. do danas sam tu, to je 37. jesen na istom mjestu, istoj adresi, govori Nagip.
Cjelodnevno stajanje i boravak nad vatrom nije težak, jer je rad s ljudima ono što voli, a nastavit će se baviti kestenjarenjem sve dok bude mogao, govori.
-Ovaj posao volim, a pogotovo jesen. Ne bi odustao nikada. Kad ti nešto uđe u krv, onda se toga teško možete odreći. Neću odustati lako, ja sam jako uporan čovjek, pa nema odustajanja. Dok mogu sam tu.
Dnevno Imeri ispeče oko 40 kila kestena, odnosno 150 porcija. No ne uspije prodati sve, ali uvijek mora biti svježih, tek ispečenih kestena kako bi mušterije bile zadovoljne.
-Spremimo više no što možemo prodat. Bez pripreme ne možete raditi. Da bi prodali kesten sve mora biti spremno za peć.
Sav trud prepoznaju i kupci. Među njima je i Ankica Bunčić.
-Kesteni su odlični, odlični. Ne mogu biti bolje, a nigdje u gradu ih ni nema, osim tu. Živim u gradu pa ih često uzmem, kad dođe jesen jedva ih čekam, a doma mi se ne da dimit.
Na pitanje koja je tajna dobrih kestena, odgovor je u Nagipovom slučaju – poštenje.
-Uzmem dobru robu, prebere se ono što ne valja, to se baca. Gleda se da se što bolje da gostu. Ne možete svašta dati gostu, a od tog gosta živite.
A kada naiđe neko tko bi rado okusio kestene barem jednom ove jeseni, a Nagip vidi da nema kunu viška, ne dvoji, već ga počasti. Kaže, to ga ništa ne košta, a nekome udovolji želju.
