Grad Slunj obilježava 31. godišnjicu progonstva Slunjana sa svojih ognjišta. Tih je dana na križni put iz Slunja i okolice prema susjednoj Bosni krenula nepregledna kolona djece, žena, staraca, bolesnika, spašavajući živote pred tenkovima, avionima i topništvom. Povodom toga danas je održan program ‘Da se ne zaboravi’.
– Veliki zadatak u budućnosti nam je prenositi istinu svim generacijama koje žive u Slunju i onima koje dolaze. Tako smo jučer imali sat povijesti s našim srednjoškolcima gdje su oni pogledali film i učili o našoj povijesti prije 31 godinu, kazala je gradonačelnica Slunja Mirjana Puškarić.
Slunjski župnik u mirovini, Mile Pecić odlikovan je počasnim građaninom grada Slunja jer je bio svjedok svega, duhovni pastir Slunjanima u najtežim trenucima.
– Ja sam u Slunju proveo 36 godina kao župnik. I rat, progonstvo, povratak, ruševine i obnovu i tu sam nekako najveći dio života proveo, tu sam predvidio da bude i moj grob, da budem pokopan u Slunju. Priznanje da budem počasni građanin znači da moram i dalje raditi i ostati na visini zadatka, rekao je župnik Pecić kojemu je lijepo ovdje živjeti, te svima koji žele doći u Slunj poručuje kako se neće pokajati.
Tomislav Magdić, predsjednik Udruge hrvatskih branitelja Slunj, Cetingrad i Rakovica prisjetio se 16. studenog prije 31 godinu.
– Evo vidite kakav je danas dan, kišovit. To nas je 16. studenog spasilo. Bio je ovakav dan i velika magla, poslije smo došli do zapovijedi gdje su oni s područja Udbine i Željave, te s područja Banja Luke, aerodroma, imali na desetine avio naleta, znači ono što se dogodilo ’95. u Srebrenici to je trebalo biti ovdje u Slunju. Nas 13 tisuća Hrvata, što civila što hrvatskih branitelja- vjerojatno bi to bio genocid kao u Srebrenici, ali eto spasio nas je dragi Bog, povukli smo se, već nakon nekoliko dana smo se prijavili u Hrvatsku vojsku, formirali i Slunjsku bojnu i 14. Domobransku pukovniju “Grof Franjo Frankopan Slunjski” kroz koju je prošlo preko 2 tisuće nas hrvatskih branitelja sa Slunjskog kraja. U veličanstvenoj akciji Oluja smo uspjeli osloboditi sve naše krajeve, i evo, živimo ponosno, malo nas je ali živimo ponosno, kazao je Magdić. 
U vrijeme Domovinskog rata, ’91. godine Slunj je tri i pol mjeseca živio u potpunoj izolaciji, bez struje, hrane i vode, gotovo nenaoružan. 200-tinjak ljudi koji su ostali na okupiranom području trpjelo je veliki teror.
