Objedinjeni hitni bolnički prijem Opće bolnice Karlovac otvoren je 6. prosinca 2012. i to kao prvi OHBP u Hrvatskoj, a od tada je kroz njega prošlo 320.000 pacijenata: 32.000 godišnje ili oko 2.660 mjesečno. Najčešće su iz Karlovca i Karlovačke županije, ali po pomoć u ovaj karlovački centar za hitnu medicinu dolaze i stanovnici Sisačko-moslavačke, Zagrebačke, Primorsko-goranske i Ličko-senjske županije.
– Cilj tog otvaranja je bio integracija jednog dijela zdravstvenog sustava, objedinjavanje svih hitnih ambulanti koje su do tada radile – kirurške, internističke, urološke, infektološke i drugih hitnih ambulanti na jedno mjesto i da se svi hitni pacijenti trijažiraju, incijalno zbrinjavanju i liječe na jednom mjestu, da je pacijent u središtu pozornosti medicinskih sestara i liječnika, gdje mi pristupamo tom pacijentu, dolazimo do njega, ispričala je dr. Maja Tudor Stošić, v.d. voditeljica OHBP-a karlovačke Bolnice.
Pacijentima je to donijelo olakšanje – nije više bilo šetanja po bolnici kako bi obavili potrebne pretrage. Sve obavljaju na jednom mjestu, u prizemlju Bolnice.
– Prvo istrijažiramo pacijente na stupanj hitnosti obzirom na simptome, inicijalne parametre, krvni tlak, nakon čega slijedi inicijalna obrada, laboratorijska i radiološka, EKG, pregled liječnika i nakon toga slijedi odluka da li pacijent ide kući, nekom specijalisti kao konzilijarnom liječniku, zaprima na neki odjel, objasnila je dr. Tudor Stošić.
Pri tom pacijenti, tamo gdje mogu, imaju pratnju, onoga tko ih je na hitnu dovezao, što im je itekako važno. Baš kao i mogućnost da sve preglede i pretrage obave na jednom mjestu.
Na OHBP-u karlovačke Bolnice radi 35 medicinskih sestara i tehničara, te četvero liječnika – tri specijalista i jedan specijalizant hitne medicine. Premalo, pogotovo ako priznamo da neki koji k njima dolaze tamo i ne bi trebali: primjerice, boli nas nešto već duže i onda, da bi sve pretrage obavili odjednom, evo nas na OHBP-u.
– Koristi se to, svi to znaju, upozoravaju, mole… Potrebna je i neka edukacija da se taj sustav ne iskorištava jer možda je to nekome potrebnije, a i iscrpljuje takav način rada koji možda nije u tom trenutku hitan i životno ugrožavajući za pacijenta, zaključuje dr. Tudor Stošić.
