• December 13, 2022
  • Mihael Sučić
  • 0

Običaji su odraz identiteta, vremena, želja i potreba mladih i starih. Dok se snijeg približava, od Svete Lucije do Tri Kralja božićno doba zbližava.

Od blagdana Svete Barbare do Svete Lucije sijala se pšenica u posudice i tanjuriće diljem prostora današnje Hrvatske. Taj je običaj ostao do danas, kako u karlovačkom kraju tako i u ostatku Hrvatske.

Uz kremenadle koje su se brižno čuvale za Božić obitelji su se ovisno o mogućnostima dodatno pripremale za blagdansko slavlje. Prema izboru domaćica nešto se od peradi pripremalo za buduće klanje neposredno prije Badnjaka i Božića. Najčešće je to bila guska, kokoš, patka ili pura. Zbog različitih praznovjerja od sredine prosinca su se dorađivale stolice, tronošci, metle i baklje zbog zaštite od sila pa i olakšavanja života u mraku i čistoće doma.

Kada uzmemo u obzir da su gotovo svi uobičajeni radovi obitelji 19. i 20. stoljeća prestali do prosinca, ne treba čuditi sve raširenije i društveno prihvatljivo gatanje o osobnoj sreći. Za razliku od sanjanja na dan Svetog Andrije zapisivala su se imena momaka ili djevojaka na dan Svete Lucije. Svaki dan se po jedan listić s imenom bacao u vatru dok nije ostao zadnji koji bi trebao biti odabranik ili odabranica srca protagonistice ili protagonista. Ovakva zabava za mlade nije bila raširena samo u međuriječju karlovačkog kraja, nego diljem kontinentalne Hrvatske. Također se promatralo vrijeme od Svete Lucije pa se procjenjivalo kakvi će biti mjeseci tijekom sljedeće godine u selima uz Kupu. Unatoč svim navedenim običajima Svetu Luciju najviše povezujemo sa zaštitom očiju i da se nije radilo na njezin dan zbog moguće nesreće o kojima se govorilo i u selima oko Ozlja i Slunja. I djeca su imala svoju ulogu zadnjih dana prije Božića. Zbog sve većih hladnoća tijekom dana i noći mala su dječica nalazila toplinu na pećima. S povišenog su znali uveseljavati odrasle riječima: „Svete Luce imendan, do Božića dvanaest dani, Svete Luce imendan, do Božića jedanaest dani, Svete Luce imendan do Božića deset dani… i radovala se njegovom skorom dolasku.

Promatrajući vjersku praksu dolaskom blagdana Svetog Tome započinje završna duhovna priprema za Badnjak i Božić. Organizirala su se putovanja župljana i svećenika na ispovijed. Također su započinjala završna klanja peradi koja su trajala do Tucina dana, dan prije Badnjaka. U dijelovima se Hrvatske taj dan nazivao i kokošji dan. U Karlovcu se na Svetog Tomu (21.12.) održavao sajam koji je bio poznat diljem središnje Hrvatske. Nakon vreve u Karlovcu na sajmišni dan, a zbog sve veće zime pa i svojevrsne duhovne pripreme govorilo se: „Sveti Toma, lezi doma.“ Počelo je završno iščekivanje Badnjaka i Božića uz završne radnje poput pripreme drva i pečenja kruha koji bi danima bio „kao nov“.