Božićni običaji pojedinih naselja u Hrvatskoj vrlo su zanimljivi. Gospođa Marija Rožić iz ozaljskog sela Trg ispričala nam je kako se nekada u Trgu slavio Božić, ali i Mirkopolju gdje je provela djetinjstvo. Na Badnjak, kad je pao mrak i kad su svi poslovi oko kuhanja i čišćenja kuće te hranjenja blaga- stoke i peradi, bili završeni, u očišćenu i uređenu kuću je muški član obitelji ‘Nosio Božić’. Nositi Božić značilo je da se u kuću unosi slama i stavlja pod stol, vino i pogača na stol, a u jednoj zdjeli različito zrnje i češnjak te svijeća. U kući su čekale žene, a muškarci bi pokucali, ušli, pozdravili „Hvaljen Isus i Marija“ te rekli „Ratali vam se pilići, purići, gusići, racići, gudići, telići, a najviše mala dječica, daj vam Bože sega dosta, a najviše mira i Božega blagoslova.“ Žene bi na to odgovorile: „Bože dej“, a nakon toga bi svi zajedno izmolili Oče naš, Zdravo Marijo i Slava Ocu. Djeca bi vukla slamu ispod stolnjaka, a najuspješniji bi bio onaj čija je slama najtanja i najduža, a to bi značilo da će mu takva biti konoplja za izradu platna u sljedećoj godini. Svi su tada konzumirali češnjak i med vjerujući kako će tako biti zdravi cijele godine. Tada bi i jeli ono što je skuhano ranije. Najčešće je to bilo kiselo zelje s grahom i ribe ako ih je bilo. Te velika takozvana ‘gibanica’ od kukuruznog brašna.
Bor se kitio s bombonima zamotanim u ‘svetli’ papir u koji su najčešće zamatali orahe i lješnjake. Neki su bor ukrašavali i cvijećem napravljenim od krep papira. Nakon kićenja uslijedio je odlazak na Polnoćku. Nakon što su Božić dočekali na Polnoćki mogli su jesti meso, najčešće su to bile krvavice i ‘guskina ladetina’. Susjedi su tada jedni drugima odlazili čestitati Božić. Sutradan na Božić se išlo na misu nakon čega je uslijedio ručak u kojem je dominirala pečena guska. Ostatak dana su provodili u odmoru i molitvi.
