KABA

“Za pola sata došao je Živkov vozač s njegovom jaknom i rekao: Živka više nema”

Na današnji dan, 30. prosinca 1991. godine poginuo je na Turnju ratni snimatelj Živko Krstičević. Tijekom njegovog snimanja ratnih zbivanja pogodila ga je mina srpskog minobacača. Svake godine, pa tako i ove, njegovi ratni kolege, snimatelji i novinari prisjetili su se njegovog djelovanja i odali mu počast.

-Ovo je jedan mali trenutak sjećanja na Domovinski rat i na sve što se tada događalo. Nekoliko koraka od ove lokacije, mjesto je pogibije našeg suradnika i prijatelja, čovjeka koji je karlovačko ratište pronosio po cijelom svijetu jer je radi za svjetsku WTN televiziju. Nije to bila samo hrabrost, nego od svih nas koji smo tada radili, ludost. Nikada nas nije bilo strah, rekao je ratni izvjestitelj Josip Grdina.

“Za pola sata došao je Živkov vozač s njegovom jaknom i rekao: Živka više nema”

Uz Živka, nekadašnji ratni izvjestitelji, prisjetili su se i kolege Tomice Belavića, koji je također stradao tijekom Domovinskog rata. Cilj obilježavanja djelovanja ratnih izvjestitelja koji su poginuli prenoseći istinu o ratu, jest njegovanje sjećanje na njih i njihov velik doprinos.

-Na današnji dan, Živko je s još dvojice izvjestitelja došao u redakciju i rekao mi da idem s njim na Turanj. Kazao je da idemo malo obići što je tamo, nije bilo tada događanja, nije došla delegacije. Ostao sam tada u redakciji, ipak nisam išao, a onda za pola sata došao je Živkov vozač s njegovom jaknom i rekao: Živka više nema, rekao je ratni snimatelj Ivica Sertić.

Ratni izvjestitelji tijekom tih dana izučili zanat u teškim uvjetima, gotovo nemogućim. Rad na terenu bio je zahtjevan, teško je bilo čuvati živu glavu.

-Kada ujutro, u pet sati, idete iz Topuskog, u vozilo Crvenog križa s liječnikom u bijeloj kuti i koji u ruci ima kalašnjikov, to su prizori koji vas užasavaju. Nakon par minuta, kroz tu šumu, kroz koju smo se probijali krenuli su pucati. To su nevjerojatne situacije s kojima smo se susretali. Kada je palo Logorište, strašna je panika bila u Karlovcu, a novinari su bili ti koji su smirivali ljude i prenosili istinu kako neprijatelj nije prodro i nije pobijedio i da nema istina nikakve u tome što je pisao Glas Petrove gore, rekla je ratna novinarka Željka Pulez.