Urar Ivan Kralj je u mirovini, no raditi nije prestao. Ljubav prema satovima motivira ga da svaki dan radi po četiri sata, koliko je to umirovljenicima prema zakonu omogućeno. Urarstvom se bavi 62 godine, točnije od 1960. godine prošlog stoljeća počeo je učiti zanat i do danas ostao u struci. Radio je u inozemstvu, a uspjeh je ostvario i u svojem gradu Karlovcu.

– Bio sam 6 i pol godina u Njemačkoj, nazovimo to specijalizaciji, išao sam da naučim nešto novo. Tamo sam bio u Pforzheimu- to je zlatni grad u kojem se rade samo satovi i zlatni nakit. Uz četiri Nijemca ja sam bio jedini stranac tamo i radio sam kao serviser. Prijatelji su me nagovorili da se vratim u Karlovac i da ću tu uspjeti. Vratio sam se, posla je bila jako puno, a ja sam se vratio s nekim drugim znanjem i alatom.

Danas je sasvim drugačija priča što se tiče urarske profesije. Danas ima slabo posla i jasno se osjeća da ovakvi obrti više nemaju budućnost, kaže nam Kralj.

– Elektronika je preuzela sve, tehnološki razvoj je išao malo prebrzo, možda je trebalo malo duže vremena da to bude sve kako treba, no tu je borba za novac i kapital i zato sve ide tako brzo. Ovi pametni satovi- tu ne možete ništa, popravaka nema, urari se svode uglavnom na održavanje, mijenjanje baterije, remena i tako.

Kralj još uvijek ima klijente koji mu donose mehaničke satove na održavanje, posebno one koji imaju sentimentalnu vrijednost za vlasnika.

Urarstvo je bilo zanimanje o kojem je Ivan oduvijek sanjao i volio se igrati s mehanikom. Da se opet rodi opet bi bio urar, kaže nam. Danas surađuje s karlovačkim građevinskim inženjerom Markom Markovićem koji je osmislio sat u obliku zvijezde. Ivan se brine da sat dobro radi i da tako budući vlasnici istog budu zadovoljni.
Za biti uspješan postoji i recept, a urar Kralj nam ga je otkrio. Evo kakav treba biti uspješan obrtnik.

– Treba biti jako zdrav i jako otkačen jer nitko normalan ne može biti 24 sata dnevno vezan uz firmu. Vi morate biti 24 sata u poslu, ja kad legnem razmišljam što nisam napravio, što moram pojedinom klijentu i tako dalje. Kada sam radio u Njemačkoj svojih sam 8 sati tamo odradio i to je to. Ovdje toga nema. Nema tu mira, to je tako, odreći se svega da bi bili žrtva posla, onda možete biti uspješni.

Možemo još samo naglasiti kako je i velika ljubav prema pojedinom zanimanju nužna za uspješan rad na duge staze, a toga kod urara Ivana Kralja nije nedostajalo.