Nakon što je LGBT aktivist Marko Capan prozvao gradonačelnika Damira Mandića za žrtvovanje manjine i poručio da Gradska uprava ostaje okosnica otpora društvenog razvoja Karlovca, iz Gradske uprave stigao je odgovor koji prenosimo u cijelosti.
Karlovac jest grad parkova, grad rijeka, grad zelenila, grad susreta, ali je jednako tako i grad različitosti, otvoren za sve, što vrlo dobro znaju i oni koji u njega dođu na kratko i oni koji u njemu žive. Zato u potpunosti odbacujemo navode da se Karlovcu ljudi skrivaju i žive u strahu zbog svojih opredjeljenja bilo koje vrste.
Jednako tako, Gradska uprava sasvim sigurno nije nikakva okosnica otpora društvenog razvoja Karlovca, naprotiv, o čemu mogu svjedočiti njeni građani, udruge, političke stranke.
Zahtjev g. Marka Capana da postavi LGBT zastave na ograde između lukova na Glazbenom paviljonu nije odbačen, naprotiv, odobren je. Korištenje Glazbenog paviljona na više dana, od 3. lipnja do 11. lipnja 2023., kako je on tražio, nismo mogli dozvoliti jer se ne radi o manifestaciji s programskim sadržajima, što je jedina vrsta događanja za koju se odobrava korištenje na duži period.
Također, termin za koji je g. Marko Capan prošle godine tražio korištenje Glazbenog paviljona je u 2023. godini, a zahtjevi za korištenje mogu se podnijeti samo za tekuću godinu. Prijedlog g. Capanu da odabere jedan dan u lipnju ove godine, što je on i učinio, odlučivši se za 3. lipnja 2023., bio je izuzetak kakav Gradska uprava vrlo rijetko radi.
Glazbeni paviljon je prostor otvoren za sve pa se u njemu održavaju različiti koncerti, poput tradicionalnog koncerta učenika Glazbene škole, različite promocije, događanja, pressice udruga i političkih stranaka, vjenčanja… I to ponajviše od proljeća do jeseni pa je realno za očekivati da će ih biti i u lipnju ove godine zbog čega dozvola korištenja Glazbenog paviljona samo jednom korisniku nije moguća.
Prozivanja Gradske uprave i gradonačelnika za „duboko licemjerje i nebrigu prema skupini unutar koje mnogi ljudi još uvijek žive paralelne živote u strahu, skrivanju i tišini“ i „spremnost da žrtvuje manjinu, a sve zbog svoje odgovornosti prema većini i ne uznemiravanju iste konfliktima“ nemaju nikakvog temelja.
Moramo li to dokazivati? Naš dosadašnji rad i djelovanje svjedoče da su ove tvrdnje neutemeljene.
