Antonija Vranić – Nogomet u jednoj rečenici? Najviše ga volim kad mi ide, a najviše ga mrzim kad mi ne ide
Da je nogomet itekako za žene, dokazuje 23-ogodišnja Karlovčanka Antonija Vranić. Nogomet voli od rođenja, a svoje prve službene nogometne korake započela je 2016. godine u Ženskom nogometnom klubu 4 rijeke. Prvi trener bio joj je Dario Blažina kojem će zauvijek ostati zahvalna na svemu, a nakon 2 godine zbog fakultetskih obaveza morala je potražiti novi klub. Bila je na pripremama u Dinamu, a igrala je za Viktoriju Slavonski Brod i Odru. Veliki nogomet više ne stigne igrati pa se posvetila malom nogometu. Trenutno je članica A futsal reprezentacije i Futsal kluba Reduta, a najprirodnija joj je pozicija beka.
– Za reprezentativno iskustvo mislim da mi je to najljepše iskustvo koje mi se ikad dogodilo u karijeri i koje ću pamtiti. Prošlu je godinu reprezentacija obilježila moje nogometno i malonogometno putovanje. To je bio jedini san kojeg sam ikad htjela ostvariti i jedini pokazatelj da dani i noći, treninzi, pogotovo individualni, nisu bili uzaludni. Jedna od najljepših emocija koju bih izdvojila je stajanje na sredini terena, držeći ruku na srcu i pjevajući hrvatsku himnu. Dakle, mislim da mi niti jedan osjećaj to nikad neće zamijeniti. Poziv u reprezentaciju bio je iznenadan. Stajala sam ispred fakulteta i odjednom mi je zazvonio mobitel. Zvao me nepoznati broj, a ja se općenito ne javljam na nepoznate brojeve, ali ajde, idem se javiti. Kao da mi je neki glas rekao da se moram javiti. Nazvao me izbornik, predstavio se i ostala sam zatečena nekih minutu – dvije dok sam malo došla k sebi, rekla je Antonija Vranić.
Pozvana je na put u Saudijsku Arabiju na dvije prijateljske utakmice, a bila je i na kvalifikacijama za EP. Trenutno je članica i sveučilišne reprezentacije i igra sveučilišnu ligu. Kao velik problem malog nogometa u Hrvatskoj navodi dužinu trajanja lige za koju smatra da je prekratka i malo je klubova čime je premalo prostora za napredak. Objasnila je kakav je status žena u nogometu.
– Prvo bih naglasila da je problem općenito žena u sportu. Dakle, sve žene koje su u sportu, moraju uz taj sport i raditi. Kasnije dolazi i obitelj pa su i tu obaveze. Medijski je dosta manje popraćeno. To su sve problemi koji vuku jedni druge. Dobro, u zadnje vrijeme je veći broj trenerica i sutkinja tako da se stvari polako mijenjaju, ali sve je to još samo kap u moru. Svi koji su me znali od početka, znali su kakva sam. Znali su: Tonka i lopta i gotovo. Uvijek, kad sretneš nekog novog i kad te pita što treniraš, vidiš upitnike iznad glave. U početku je bilo čudno, a danas me dosta ljudi zna. I dosta me dečki zovu na svoje haklove. U početku je bilo, želim igrati s njima, a opet ti je glupo pitati jer si žensko. Ponavljam, stanje se tu popravlja, ali jako, jako sporo, objasnila je Antonija.
Za sebe kaže da je tvrdoglava što joj je i mana i vrlina. Obitelj je prihvatila sve njene odluke i prati ju na utakmicama. Želja joj je da uskoro završi Kineziološki fakultet na kojem studira smjer nogometa. Ujedno se bavi i pisanjem pjesama. Otkrila nam je otkud crpi inspiraciju.
– Jako je teško, zapravo, odgovoriti na ovo pitanje jer svi koji pišu neki vid tekstova, kažu da ne znaju. Samo mi dođe. Imam izrazitu sposobnost sa slaganjem riječi. Volim rime i volim se igrati riječima. Sve ono o čemu pišem, dio je mojih putovanja. Volim raditi i često mi ljudi kažu da radim previše jer studiram u Zagrebu, radim kao voditeljica rekreacije, vodim sportsku igraonicu i radim kao animatorica na dječjim rođendanima tako da, zapravo imam malo slobodnog vremena. Igram i pikado, pišem pjesme, u zadnje vrijeme sam počela kuhati, volim boravak u prirodi, vožnju biciklom i izrazito mrzim statiku. Uvijek se mora nešto događati, tvrdi Antonija.
Nogomet bi opisala sljedećom rečenicom: Najviše ga mrzim kad mi ne ide, a najviše ga volim kad mi ide. Oduvijek joj je nogometni idol bio Luka Modrić. Njegov individualni trener Antoniji je profesor na fakultetu koji često ističe Lukin rad što Antoniju posebno inspirira. Od futsal igrača najdraži joj je Ricardinho, a navija za Real Madrid. Neusmnjivo je da je pred ovom mladom nogometašicom blistava budućnost i da će se njeno ime spominjati desetljećima.
TEKST: Andriana Baćurin
FOTO: HNS i Andriana Baćurin
