U Karlovcu se održao 16. tjedan psihologije u Hrvatskoj, a nas je posebno zainteresiralo predavanje poznate profesorice i doktorice znanosti na području psihologije, Anite Lauri Korajlija. Publici je govorila o mentalnom zdravlju mladih i dala odgovor na pitanje što sve možemo učiniti da ono bude bolje. Ono što je na samom početku zabrinulo sve prisutne jest činjenica da se nakon korone povećao broj izdanih uputnica za psihologa ili psihijatra za čak 298%. Zašto se ne prepoznaju psihički problemi kod mladeži, razlozi su sljedeći.
– Pitanje je zašto samo 20% dobije adekvatnu pomoć i zašto se ne prepoznaju psihički problemi. S jedne strane zato što su djeca drugačija na različite načine od nas odraslih, od toga da imaju manji repertoar ponašanja nego odrasli, da manje govore o tome, manje prepoznaju i manje je to različito, a ljudi u odrasloj dobi dobro prepoznaju svoje emocije. Mi odrasli dobro razlikujemo kad smo frustrirani, razdražljivi, sretni ili nešto drugo, rekla je Anita Lauri Korajlija, prof.dr.sc.
Najčešće nakon 14-e godine djeteta roditelji prepoznaju velike razlike u njegovim interesima i ponašanju kao npr. opsjednutost vanjskim izgledom. S druge strane, tu su današnji roditelji koji imaju prevelika očekivanja i jedino kroz dobre ocjene svog djeteta vrednuju njegovo znanje što je posve negativno i kontraproduktivno. Također, često se dogodi da roditelji krivo reagiraju na agresivnost kod djece.
– Naročito je to izraženo kod malih dečkiju koji budu agresivni, koji se tuku ili rade neke probleme, dosta često se na kraju ispostavi da iza te agresivnosti stoje depresivnosti i tuga. Oni to iskazuju na taj način. Što mi tada radimo? Mi najčešće na agresivnost dječaka reagiramo tako da im govorimo da nisu dobri i kako se to ponašaju. Oni ionako misle da nisu dobri jer je to dio depresivne slike, a mi im vraćamo informaciju da nisu. Time im ni na koji način ne pomažemo. Ta ista agresivnost može kod različite djece biti simptom različitih poremećaja. Nekad je vezano uz depresivnost, a nekad ADHD, objasnila je Lauri Korajlija.
Od svibnja 2020. do prosinca 2020. bilježi se porast broja djevojčica i dječaka koji su imali neke izražajne psihičke smetnje. S 25% broj se povećao na 37% kod djevojčica, a kod dječaka sa 16% na 21,5%. Osim školskih knjiga i pribora, današnja mladež na svojim leđima često nosi i brojne nevidljive terete, one najopasnije za njihov život. Brige i strahovi, posljedice vršnjačkog zlostavljanja ili nasilja u obitelji, pritisak na području obrazovanja i u društvu, bolest roditelja ili njihov razvod. Mentalno zdravlje jednako je važno kao i ono fizičko. Nažalost, mnoga djeca i mladež s problemima mentalnog zdravlja bore se u tišini, sama. Cijena te tišine iznimno je velika – za njih, njihove obitelji i za cijelo društvo. Važno je da im kao društvo osiguramo potrebnu podršku. Prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije polovica (50 %) svih mentalnih poremećaja počinje prije 14-e godine, a 75% do sredine 20-ih godina starosti. Većina ih ostane neprepoznata i neliječena, a mnogi si oduzmu život pa se ostali čude zbog čega. Nasmijano lice ne znači uvijek sreću. Prema UNICEF-ovom izvještaju naziva „Stanje djece u svijetu u 2021. godini“, čak 11,5 % (ili oko 44 tisuće) adolescenata u dobi od 10 do 19 godina u Hrvatskoj ima problema s mentalnim zdravljem. Stigme i “mitovi” o mentalnom zdravlju djece i mladih smanjuju mogućnost da će potražiti pomoć, ali i da će im potrebna pomoć i podrška biti pružene. Kada oni i progovore o tome, kažu da odbijanje, nerazumijevanje i diskriminacija povezani sa stigmama o mentalnom zdravlju mogu biti teži za podnijeti od samog mentalnog stanja.
