Veterinari su liječnici za životinje. Njihov fakultet zahtjevan je, a najčešće pri završetku istog veterinari ne dobivaju onu plaću, koja im po opisu posla pripada. Rade na terenu, često su u situaciji kada moraju pokrivati veliko područje i teško dostupne ruralne krajeve. U poslu ih tjera ljubav prema životinjama, ali kada rad i trud nisu adekvatno cijenjeni nastaju problemi. Veterinar Damir Škrtić bavi se ovim poslom već 35 godina i sada se suočava s teškim stanjem u svojoj struci. Nestao je stočni fond, a oni su još prije bili prisiljeni bili otići u privatno vlasništvo.
–Plaćeni smo po prometu, odnosno traženi smo i vikendom zbog jedne mačke, psa, konja. Promet je sitan, a tu subotu, nedjelju ili blagdane nam nitko nije platio. Mi taj posao živimo, ali ipak smo ljudi koji smo na plaći.
Veterinarski fakultet nije lagan, nekoć je trajao pet godina, sada šest, on se ne može kupiti, rekao je Škrtić i istaknuo kako struka nije dovoljno cijenjena. Veterinarstvo se u ruralnim krajevima nažalost gasi, odnosno po selima nestaju veterinarske stanice, a onda su ovi liječnici za životinje primorani prelaziti velike kilometre kako bi pomogli životinjama.
-Stanica veterinarska Duga Resa, prodala je ambulantu u Bosiljevu, stara ambulanta Netretiću, nova još postoji, Bariloviću, a ona u Generalskom stolu je na prodaju. To znači da ljudi u tim krajevima nemaju svog veterinara, koji će im prije doći, prodati lijek ili napisati određene dokumente. Taj način podjele koncesija se pokazao neučinkovit. Pitam se tko će za nekoliko godina ići po terenu, pogotovo mladi, koji saznaju da su plaće nikakve, često kasne, službeni auto za teren nemamo, dodaje Škrtić.
Veterinar Škrtić uskoro slavi 35 godina rada, a u to vrijeme kao i sada pokriva šire karlovačko područje, od Generalskog Stola, Netretića, Duge Rese… Svoj posao živi i kroz brojne objavljene članke i emisije.
-Ljudi biraju koga žele. Velike kilometre prijeđemo, a sela su polu prazna. Mnoga sela nemaju niti jedne životinje, ili samo imaju jednu mačku ili jare. Usluge nisu prejeftine, a nama ne mogu pokriti osnovne troškove. Posao se smanjio, a mi koji to radimo, radimo iz ljubavi.
Rješenja veterinar Škrtić vidi u sufinanciranju ambulanti, koje pokrivaju siromašna područja. Plaća ne bi trebala biti na minimalcu jer njegovo radno vrijeme najčešće nije ni ograničeno vremenski jer rade kroz cijeli dan, i nedjeljom i blagdanima.
