U Ilirskoj dvorani Gradske knjižnice „I.G. Kovačić“ u organizaciji karlovačkog ogranka Matice Hrvatske obilježena je 70. godišnjica rođenja prerano preminule Irene Lukšić, rođene Dugoešanke, naše poznate prozaistice, prevoditeljice, esejistice i znanstvenice, urednice za koji rad je dobila najviša priznanja. Irena Lukšić ostavila je neprocjenjiv trag u hrvatskoj književnosti koju je naprosto živjela. Iza sebe je ostavila četrdesetak knjiga, kako autorskih, tako i zbornika i antologija, a njezini prijevodi s ruskog nezaobilazan su dio njenog bogatog prevoditeljskog opusa. Dovoljno je spomenuti neke od ruskih pisaca čija je djela prevela s posebnom gracioznošću na hrvatski jezik: Aksjonov, Berberova, Bunin, Jerofejev, Harms, Zoščenko, Pelevin, Aleškovski, Tokareva, Družnikov, Čehov, Gazdanov, Platonov, Stogoff, Vojnovič, Prigov, Arcibašev i drugi. Jedno od najvećih priznanja dobila je za svoj urednički rad, za biblioteku „Na tragu klasika“, kojom je novim naraštajima otvarala vidike.
Povodom obilježavanja 70. obljetnice rođenja Irene Lukšić Ivica Mikšić i Anton Šutej priredili su izložbu.
– Sačuvao sam svu njezinu ostavštinu, i veći dio predmeta kojima se služila. Može se tu naći i pisaća mašina, laptop, njezini rukopisi. Sve te predmete i zapise sačuvao sam jer bih volio u zgradi bivše ŽE-ČE tvornice, gdje je planirano otvorenje muzeja, jednu prostoriju urediti i njezinu ostavštinu izložiti kao stalni postav, priča nam Irenin bratić Ivica Mikšić
Izložene su i njezine nagrade, pisma i diplome, razne korespodencije s poznatim svjetskim piscima i prevoditeljima jer Irena Lukšić plodonosna je bila i u inozemstvu. Po prirodi skromna, nježna i samozatajna, živjela je u svojoj maloj oazi prepunoj knjiga, a pod kraj života uživala je u mjestu Lišnica, u svojoj vikendici gdje je pisala i stvarala.
Na okruglom stolu posvećenom Ireni Lukšić o njenom životu i radu govorili su Danijela Lugarić Vukas na temu „Izvan granica: rusističko nasljeđe“, Tin Lemac prisjetio se Ireninog romana „Povratak slomljene strijele“, Božica Brkan, Irenina prijateljica i književnica, pripremila je kratko predavanje o njenom životu i radu s Irenom, dok je Josip Pandurić, dugogodišnji izdavač, prijatelj i suradnik rekao nešto više o radu Irene Lukšić kao vrsne urednice.
– 70. godišnjica njenog rođenja prilika je da čovjek sa žaljenjem konstatira kako je jedan život prerano završio jer da je poživjela, dodatno bi obogatila hrvatsku kulturu na mnogim područjima na kojima je bila izvrsna. Sjajna spisateljica, znanstvenica, zapravo će tek morati proći jedno određeno razdoblje u povijesti književnosti da bi Irena dobila ono mjesto koje joj pripada, da ju se stavi u jedan realni kontekst hrvatske književnosti. Ono što osvaja njezino je rusističko nasljeđe – nevjerojatno je vrijedan njezin rad i takav se rijetko viđa u našoj kulturi. Suradnja s Irenom bila je jedna divna priča, kakvu čovjek u životu može samo poželjeti, predivno je ispričao Josip Pandurić, glavni urednik izdavačke kuće Disput.
Irena Lukšić ostavila je neizbrisiv trag u hrvatskoj kulturi i jedno je sigurno – Irena neizmjerno nedostaje kako obitelji i prijateljima, tako i hrvatskoj i svjetskoj književnosti.
