
Ugostila nas je divna obitelj Deriš, a njen glavni junak je 14-ogodišnji Andrej Deriš, osnovnoškolac koji je od rođenja slijep, ali je svoj život u tami uspio pretvoriti život u svjetlosti.
– Od malih nogu sam volio slušati glazbu. Tada su to bile dječje pjesme, a danas slušam svašta. Jednog dana prijateljica moje mame poklonila mi je sintesajzer. Počeo sam svirati pomalo i tako se rodila ljubav prema glazbi. Godine 2016. upisao sam 1. razred Glazbene škole Karlovac. Pripremam se za razna natjecanja, što iz sviranja što iz pjevanja. Isto tako, sad se pripremam za prijavni za srednju školu. Najdraže natjecanje bilo mi je 2021. godine u Mariji Bistrici. Nekako mi je bio lijep ambijent. Davali su mi komplimente što je rijetkost na natjecanjima. Lijepo je svirati pred drugima, rekao je Andrej Deriš.
Andrej je već pola Hrvatske posjetio i ondje pokazao svoja glazbena umijeća. Tvrdi da nikad nema tremu jer obožava javne nastupe, a njegov prvi takav nastup bio je 2017. godine.
– Najviše volim izvoditi modernu glazbu, no nemam previše vremena jer se trenutno moram posvetiti klasičnoj vrsti. Glazbeni idol? Svi hrvatski pjevači su mi idoli jer svatko od njih ima svoj stil. Kad bih morao izdvojiti, tu su Tomislav Bralić i Ivo Amulić, a od žena mi je najdraža Mia Dimšić. Ciljevi u životu osim glazbe? Pa naravno, oženiti se i imati djecu, kroz smijeh nam je otkrio Andrej.
Jednog dana volio bi se iskusiti u pisanju pjesama. Za njega glazba ima neku posebnu čaroliju i želio bi se profesionalno baviti njome. Polazi i satove solo pjevanja, a upisat će Glazbenu Gimnaziju. Uz Andreja, tu su njegovi roditelji, Gordana i Tomislav koji su njegovi anđeli čuvari i najveća su mu podrška u baš svemu.
– Andrej ima problema s vidom od samog rođenja. Ubiti, otkrili smo to kad je išao na redovne preglede kod pedijatra iako smo i mi primijetili kod kuće da on velike predmete prati, ali ne može pratiti kad ih pomičemo lijevo ili desno. Kad smo tada došli kod pedijatrice, otišli smo na daljnje pretrage. Ustanovili su da ima mrene na oba dva oka. To smo morali u roku godinu dana operirati jer da nismo, vjerojatno bi oslijepio. S 4 mjeseca išli smo s njim na operaciju u Zagreb na Sv. Duh. Operirali smo jedno oko, drugo oko i to je, recimo, bilo relativno dobro no kod njega je problem što ima svijetle oči, plave i dosta male. Automatski su mu ugrađene leće za odrasle jer ih nema za djecu. Tu je bio problem jer su se trebale staviti te leće u njegove male oči prilikom čega je došlo do problema. Stvarao se očni tlak i tekućina nije mogla dobro funkcionirati što je stvaralo oštećenje na očima, objasnila je Gordana Deriš, mama.
Na desno oko raspoznaje svjetlost i tamu, a na lijevo oko vidi otprilike 4 – 6%.
– U principu, Andrej u školu ide po posebnom programu. Ima povećalo kojim povećava tekst. Koristi prijenosno računalo na kojemu piše i hvata predavanja profesora. Tako da, on nema osobnog asistenta nego samo ide po tom programu, izjavio je Tomislav Deriš, tata.
Andrej je dokazao da usprkos svom invaliditetu može sve. Profesori mu izlaze u susret. Povećaju mu format pismenog testa, a neke predmete odgovara usmeno. Poruka roditeljima je sljedeća – Nikad ne odustajte! I, ako mislite da nešto u životu ne možete, sjetite se našeg Andreja.