Hrvatska mreža za beskućnike nositelj je projekta „Nova perspektiva za beskućništvo“, u sklopu kojega su u karlovačkom Kristalu organizirali okrugli stol posvećen prevenciji. Projekt za cilj ima unaprijediti suradnju i potaknuti umrežavanje organizacija civilnog društva, jedinica lokalne i regionalne samouprave te visokoobrazovnih i znanstvenih institucija s ciljem razvoja smjernica koje će omogućiti povećanje socijalne uključenosti. Ovaj projekt provode u suradnji sa 7 nevladinih organizacija te Studijskim centrom socijalnog rada Pravnog fakulteta u Zagrebu i Institutom društvenih znanosti Ivo Pilar, a sredstva su osigurana iz Europskog socijalnog fonda u vrijednosti od gotovo pola milijuna eura. Prema procjenama Hrvatske mreže za beskućnike apsolutnih beskućnika u Republici Hrvatskoj ima oko 2000, u prihvatilištima i prenoćištima ih je 400. Relativnih beskućnika je oko 10.000 tisuća, a radi se o onima koji žive u neadekvatnim uvjetima.

– Negdje oko 25% su žene, ostalo su muškarci. Dobne skupine su uglavnom srednje životne dobi, a prosjek je 52 godine života. Najžalosnije je što među njima ima mladih koji izlaze iz alternativne skrbi, oni koji su prekinuli obiteljske odnose i oni su nam prioritet u zbrinjavanju. Također moram napomenuti kako danas imamo porast beskućnika koji imaju psihičke tegobe, osobe s intelektualnim teškoćama su također u riziku, kao i osobe starije životne dobi čija mirovina je nedostatna za dostojanstven život, kazao je Zvonko Mlinar, izvršni predsjednik Hrvatske mreže za beskućnike

U kontekstu prevencije beskućništva, sustav socijalne skrbi prvi je koji bi trebao reagirati, no često izostaje adekvatna pomoć i zaštita ranjivih skupina. Njihovim radom su nezadovoljni.

– Nismo zadovoljni. Beskućnici u Zakon o socijalnoj skrbi zavedeni 2011. godine, obavezali smo se na određene mjere i aktivnosti te potpisivanje pretpristupnog ugovora za EU, ali neke stvari se ne provode. Još uvijek kao da se nalazimo u 2011. godini jer novi zakon nije donio promjene. Ono što je interesantno jest da se preporuke i regulative Vijeća Europe ne provode. Prije dvije godine potpisali smo Lisabonsku deklaraciju za borbu protiv beskućništva, međutim, prošle su dvije godine, a mi nismo imali niti priliku biti pozvani u Ministarstvo na razgovor. Hrvatska uskoro treba izvijestiti što je napravljeno po tim pitanjima i eto, baš me zanima što ćemo izvijestiti jer sve što mogu jest iznijeti netočne podatke, pojasnio je Zvonko Mlinar.

U narednom razdoblju zagovarat će promjenu definicije beskućništva, da se beskućnicima definiraju i osobe koje žive u nesigurnim i neadekvatnim uvjetima stanovanja te da se donese Strategija za prevenciju i borbu protiv beskućništva. Ujedno, hitno treba donijeti Strategiju socijalnog stanovanja i stambenog zbrinjavanja jer bez promišljenih stambenih politika nemoguće je podići životni standard i živjeti život dostojan čovjeka, čega su mladi koji su iselili iz zemlje u potrazi za boljim životom bili bolno svjesni kad su pakirali kofere i kretali na put.