Mario Klarić talentirani je bubnjar i producent koji vjerojatno ne može pobrojati s kim je sve u svojoj karijeri do sada svirao. U Argentini je nastupao pred 90.000 ljudi, osvojio je i nebrojene nagrade, a posljednja je nagrada Studio. Svira od 4. godine života, a njegov prvi i najvažniji mentor jest njegov otac, s kojim je duboko povezan. Za bubanj kaže da je oduvijek bio dio kućnog inventara, no nazivati taj izrazito, prema Klarićevim riječima, ekspresivan instrument inventarom bila bi teška pogreška jer u kući Klarićevih bubanj ima posebno mjesto.

– Bubanj je u našoj kući oduvijek, a nikada me nije ostavio na cjedilo. Kada bih razmišljao o vrijednosti nekog instrumenta, moj najvredniji bubanj onaj je koji sam nabavio s 12 godina, u vrijeme kada sam odlučio da ću u životu svirati bubanj i baviti se glazbom, priča nam Mario Klarić.

Skroman i samozatajan, ovaj mladi bubnjar školovao se na njujorškoj glazbenoj akademiji i kaže kako je New York savršen grad za glazbenika koji se školuje.

 -Prepun je talentiranih ljudi, a pedagoški pristup na mojoj akademiji je kvalitetniji nego u našim institucijama.

U vrijeme karantene u suradnji s mnogim muzičarima izveo je „Quarantine Sessions“ te su tako građanima omogućili uživanje u vrhunskoj glazbi u udobnosti svojeg doma. U vrijeme lockdowna, bili su, na neki način, čuvari glazbene kulture.

Kada svira, Mario Klarić svira razne stilove.

 – Mislim da je prirodno posvetiti se više stilova. Kad sam emotivan, pustit ću ono što mi odgovara.

Za talent kaže da je bitan jedva 2% – ono na što se svaki glazbenik treba fokusirati jest rad i posvećenost, podjednako instrumentu i profesiji. Što se treme tiče, uglavnom su stvari pod kontrolom.

– Nemam tremu u nekom klasičnom smislu, više kao uzbuđenje i poštovanje prema izvedbi. Ali čim odsviraš prvi ton, nestane trema i sve što postoji je glazba. Radili smo za Laudato veliki projekt, i to jest bilo stresno, ali kad je koncert počeo, sve je bilo ok.

Radio je s velikim brojem naših glazbenika. S mnogima je razvio i privatno sjajan odnos.

– Puno sam radio s Massimom, zaista sam uživao u toj suradnji i čast mi je što sam u životu imao tu priliku, kazao je Klarić.

Radio je s mnogima, a želja mu je raditi s dvojicom velikana koje ne bi odbio ni u ludilu – dapače, prihvatio bi suradnju iste sekunde, bez obzira na uvjete.

– Volio bih raditi s Philom Collinsom i Stingom, to mi je velika želja.

Suradnja s Ante Gelom izuzetno je uspješna.

– Ante Gelo je genijalac i smatram ga mojim velikim prijateljem, nastavlja Klarić.

U zadnje vrijeme svira sambu jer mu se jednostavno sviđa.

– Volim taj brazilski swing feeling koji je jako plesan i veličanstveno je svirati i gledati ljude kako plešu uz taj ritam.

Mario Klarić radi na projektima HRT-a, a kaže kako podjednako uživa u studiju i nastupati pred punom dvoranom. U svemu što radi nastoji unijeti dašak radosti i optimizma.

Emotivan sam i to se manifestira i kad sviram. A bubanj je instrument koji ima bezbroj mogućnosti. Mogu reći da je sjajan životni suputnik, završava Mario Klarić, bubnjar koji će i ubuduće puniti najveće svjetske dvorane, ne sumnjamo.

Emisiju Gost dana by Eva Zadro u kojoj je gostovao Mario Klarić pogledajte na linku.