U društvu koje proklamira nultu stopu tolerancije na nasilje mogli bismo već statistički bolje stajati. No umjesto napretka svjedočimo urušavanju ljudskih i ženskih prava i svijetu koji je sve samo ne nenasilan. Sustav je manjkav u suočavanju s takvim pojavnostima, a udruge poput Ženske grupe Karlovac Korak tu su da zakrpaju rupe. No osim što na sve načine štite žrtve i s njima rade na osnaživanju, kako bi iste mogle prevazići traumatična iskustva, malo je poznato kako u službi izgradnje društva nenasilja djelatnice Koraka pružaju usluge psihosocijalnog tretmana maloljetnim i punoljetnim počiniteljima u sklopu projekta Mijenjam sebe – mijenjam društvo. Iza njih su tri uspješne godine provedbe, a projekt se nastavlja.
Mirjana Duduković ističe kako je danas najveći problem nedostatak adekvatne komunikacije svih društvenih dionika te kako je prevencija nasilničkog ponašanja od najranije dobi jedino što može zaliječiti suvremena društva i garantirati bolji život generacijama koje dolaze.
– Dijete koje je gledalo nasilje i živjelo u takvom okruženju godinu dana jest dijete kojem će trebati sedam godina da se oporavi od traume i usvoji zdrave obrasce ponašanja. Dakle, da bi se nešto promijenilo potrebno je sedam puta više vremena, priča nam Mirjana Duduković.
Mijenjam sebe – mijenjam društvo projekt je financiran od strane Ministarstva, a partner na projektu jest Područni ured Karlovac pri Hrvatskom zavodu za socijalni rad koji počinitelje upućuju u Korak na psihosocijalni tretman. Veronika Lesić socijalna je radnica koja radi s nasilnicima i svakodnevno se suočava s izazovnim situacijama u svojem radu. S Veronikom počinitelji rade do godine dana, a pomaci su vidljivi samo ako se radi kontinuirano.
– Izuzetno je bitno raditi s počiniteljima nasilja. S psihosocijalnim tretmanom treba krenuti što prije jer su tada i veće šanse da će nasilni pojedinac usvojiti prihvatljive modele ponašanja, ističe Duduković.
Područni centri nasilnike upućuju u Udrugu na tretman, ali ih ne mogu kažnjavati u slučajevima kada se pozivu ne odazovu. Treba imati na umu da djeca često nisu svjesna onoga što čine već kopiraju usvojene vrijednosti i obrasce ponašanja.
– Oni su tako naučili i tako se ponašaju. Tu je problem. Treba ih educirati da takvo ponašanje nije prihvatljivo, priča nam Mirjana Duduković.
Pa iako su imali propisan određen broj počinitelja uključenih u projekt, pokazalo se da je potreba puno veća te da mladi imaju interesa za promjenu ponašanja. Mirjana Duduković ističe kako s prevencijom nasilničkog ponašanja treba započeti od vrtićke dobi.
– Žena je žrtva nasilja dok još nosi bebu u trbuhu, a to dijete automatski postaje žrtvom odmah po rođenju odrastajući u obitelji gdje je normalno da muškarac udari ženu. Moje je mišljenje da bi preventivne programe koji se baziraju na usvajanju nenasilnih načina komunikacije trebalo uvesti u vrtiće, nastavlja Mirjana Duduković.
Mirjana ističe kako je za pojavu nasilja u obitelji i rodno uvjetovanog nasilja dobrim dijelom odgovoran život u patrijarhalnom društvu, u kojem ne prolaze dobro ni muškarci ni žene, no i kako to nije jedini uzrok nasilnog ponašanja.
– Nekada davno mislila sam da su uzroci nasilja ustaljene norme i propisane uloge muškarca i žene, no sve mi se više čini kako to nije samo to. Ti nasilnici često su odrastali u obiteljima u kojima je bilo normalno gledati oca kako udara majku ili vrši neki drugi oblik nasilja nad njom te su i sami poprimili model takvog ponašanja. Ne kažem da su oni svi van nekih normi već da su tako naučeni i da drugačije ne znaju. Zato treba raditi na prevenciji od najranije dobi. Pazite, ono čega primarno moramo biti svjesni jest da je nasilno ponašanje izabrano ponašanje, nastavlja Mirjana Duduković, predsjednica ŽGK Korak i dugogodišnja aktivistkinja na području ljudskih i ženskih prava.
Mirjana Duduković dodaje kako djeci treba omogućiti učenje kroz igru i usaditi im osjećaj odgovornosti, kako za sebe, tako i za bližnjega. A ono što mi kao odrasli moramo djeci omogućiti jest sigurnost i prostor slobode, prostor ljubavi.
– Nije bit djetetu dati mobitel da se zabavi dok mi obavimo i odradimo sve što treba. Suština leži u razvoju djetetovih sposobnosti i mišljenja. Djecu treba odgajati u ljubavi i naučiti ih empatiji i kritičkom mišljenju. U tom smislu, bolji svijet je uvijek moguć, mi samo nemamo luksuz prestati raditi na izgradnji društva nenasilja, zaključno dodaje Mirjana Duduković.
