U ponedjeljak su počeli 2. Dani židovske baštine koncertom u Glazbenom paviljonu, a jučer je otvorena izložba fotografija Hinka Braunera i Zlatka Meisela u prostorijama Gradske knjižnice Ivan Goran Kovačić. Izložba je pripremana jako dugo. Tena Bunčić pronašla je nekoliko kutija staklenih ploča negativa fotografija u kući ubijenog Davida Meisela. Tada su po prvi put dirnute nakon 1941. godine što im daje dodatnu vrijednost i emociju. Na njima su pisala imena autora fotografija kao i osoba koje se nalaze na istima.
– Tada smo već vidjeli da je David Meisel, otac Zlatka Meisela čije su fotografije ovdje, zapravo bio veliki foto amater. Njegov sin, Zlatko Meisel, čijih je ovdje izloženo 12 fotografija, isto je tako bio foto amater, ali foto amater napredniji. Otac je fotografirao samo svoju obitelj, vrlo kvalitetno i vrlo dobro za to vrijeme, a Zlatko je pokušavao stvoriti neku umjetničku fotografiju. Pokušavao je kao mlad dečko, čovjek, s 20-ak godina, fotografirati svoje prijatelje, raditi neke pejzaže i umjetničke fotografije Karlovca i ljudi koji su na tim fotografijama, izjavio je poznati karlovački fotograf Dinko Neskusil.
Dinko Neskusil otkrio je razne detalje skenirajući stotine staklenih ploča negativa i nekako se Zlatko Meisel izdvojio. Nekoliko godina kasnije, pojavila se Irina Fischer koja je direktna nasljednica Hinka Braunera, fotografa koji je u Karlovcu radio 30-ih godina prošlog stoljeća. On je kupio atelje Hinka Krapeka. Brauner je bio studijski fotograf.
– Kako su Brauner i njegov sin ubijeni 1941. godine, kao i Zlatko Meisel i David Mesiel, isto otac i sin, odmah na početku Drugog svjetskog rata u Holokaustu, došlo je do ideje za ovu izložbu. Tako da je ovdje izloženo 12 fotografija Zlatka Meisela, mladića od 21 godine starosti i 20 godina kad je snimio većinu ovih fotografija. Tu se vidi fotografija ispred Gimnazije gdje je profesor Klarić vodio foto grupu tada. Dakle, 1941. godine. Tu se vide fotografije na kojima je Zlatko zapisivao kako da ih snimi, gdje ih je snimio, koja ekspozicija, koja blenda i na kojem je foto papiru ili filmu radio. Sve sam to pronašao skenirajući njihove fotografije, objasnio je Neskusil.
Zlatko Meisel tada nije mogao kupovati foto materijal u trgovini, tvrdi Neskusil, jer toga nije niti bilo u samoj trgovini. Vjerojatno je nabavljao opremu u Braunerovom studiju. Danas je situacija znatno drugačija, što se tiče opreme, ali i kvalitete rada fotografa.
– Bilo je bolje biti fotograf, jer fotograf koji je bio tada, bio je cijenjen. Bio je rijedak i morao je jako dobro znati svoj zanat. To je bilo studijsko fotografiranje, a ako se išlo van, moralo se nositi puno opreme. Moralo se to znati napraviti. Fotografija je bila cijenjena i skupa, a danas je svatko fotograf, tko god ima mobitel, istaknuo je Neskusil.
Kobna sudbina spriječila je mlade umjetnike da svoje vještine predstavljaju još desetljećima, a svoju su opremu 1941. godine morali predati ustaškom redarstvu. Ipak, dio njihove značajne povijesti zauvijek će živjeti na ovim vrlo emotivnim fotografijama.
