Svi volimo čuti lijepe i pozitivne priče, a upravo jednu takvu ima i mlada Marina Salopek, majstorica frizer koja je rođena i živi u Karlovcu te je prije 8 godina odlučila otvoriti frizerski salon. Već gotovo 15 godina je u frizerstvu, a loši odnosi na prošlom radnom mjestu prisilili su je da bude na burzi. U to vrijeme nije imala primanja, ali je naišla na poticaj za samozapošljavanje i čvrsto odlučila – „Otvaram salon!“.
– U vrijeme kad sam ja otvarala salon, poticaj je bio samo 25 000 kn. S tim da se u roku 3 mjeseca morao potrošiti poticaj, a godinu dana si bio pod ugovorom. Bilo mi je užasno teško. Nisam znala hoće li to uopće funkcionirati, hoću li se moći održati… Prve dvije godine radila sam sama. Doslovno, od jutra do mraka. Po cijele dane i po 10-12 sati. Nije mi to predstavljalo nikakav problem. Nakon duge dvije godine, počela sam pucati pod šavovima. Shvatila sam da to nema smisla i kad sam malo stala na noge, zaposlila sam svoju jednu djelatnicu koja je još uvijek sa mnom. Šest godina je kod mene. Dobro se slažemo. OK nam je odnos. Zadovoljna je koliko vidim. Nije otišla. Da joj nije dobro, otišla bi, rekla je Marina Salopek, frizerka i vlasnica salona.
Kako Marina kaže, potrebno je dovoljno hrabrosti i ludosti kako bi se pokrenula vlastita poduzetnička priča, ali i financijskih sredstava.
– Nisam htjela nikog primati u samom početku, jer sam znala da bi mi to značilo propast. Ja sam osoba koja voli povući sama. Ja sam u svom salonu i radnik, prvenstveno radnik, šef, čistačica, dobavljač robe. Dakle, nije sve to tako ružičasto kako neki ljudi misle da si sad otvorio salon i ne moraš ništa raditi. Možeš biti kad god kod kuće, ne moraš otvoriti salon, ali to nije tako. Prvenstveno, ja podmećem svoja leđa i nije mi problem raditi. Otvorila sam salon da ja radim u njemu. Ne da ja glumim nekog velikog gazdu, jer ja to nisam. Ja sebe smatram radnikom, objasnila je Marina.
Kod Marine u salonu klijenti ne osjećaju tko je radnik, a tko šef. Želi da se svi osjećaju ugodno i da su svi ravnopravni, i klijenti i ona zajedno sa svojom radnicom. Uvelike su joj pomogli mama, tata i dečko kako bi ova priča dobila svoju idealnu verziju, no prvenstveno je tu zaslužna njena žrtva.
– Nije lako doći u 8 ujutro i izaći u 8 – 9 navečer. Svaki dan, ukupno dvije godine tako, pa si vi mislite kako je to psihički i fizički podnijeti. Drugi idu na more, ti si tu. Ti si non stop tu. Drugi idu ovdje, ti si tu. Velika je žrtva imati nešto svoje i ljudi imaju iskrivljeno mišljenje. Sve je to lijepo i divno, ali ti imaš određene obaveze. Em prema tom objektu, em prema tim svojim djelatnicima ako ih imaš, em prema državi. Ti sve što zaradiš, nije tvoje. Prvo moraš platiti svoje obaveze, a onda ako ti nešto ostane, ostane, tvrdi Marina.
Ističe kako je potrebno za svakog klijenta voditi redovitu brigu. Zahvalna im je na povjerenju, a ono što ju posebno brine jest što su troškovi porasli i više od 50% otkako je ona otvorila salon. Za vrijeme korone prvotno je osjetila šok. Više od 40 dana salon je bio zatvoren. Bilo je izrazito teško, a djelatnicu nije htjela otpustiti kao što su to neki odmah odlučili. Danas su tu i radovi na području karlovačke Zvijezde što joj dodatno otežava poslovanje.
– Prvenstveno zamjeram gradonačelniku, jer nema dovoljno radnika i smatram da to ne bi trebalo biti tako. Ne može 5 ljudi radi na iskopu ceste. To je užasno malo. Kopat će jednu te istu cestu 3 puta. Ovo je sad šoder, nije cesta. Prvo je išla kanalizacija, pa će valjda voda, pa će valjda onda struja. Ja zbilja ne znam. Nisam toliko upućena. Malo ovako pitam radnike koji tu rade, pa mi tako malo kažu. Nadam se da će to što prije završiti, istaknula je Marina.
Marina još uvijek nije dobila financijsku pomoć, no ništa ju ne može slomiti. Inspirirala nas je i razveselila svojim stavom, a ako želite u cijelosti upoznati ovu mladu i uspješnu frizerku, pogledajte emisiju „Pokretači društva“ na našem YouTubeu kanalu.
