Urar Ivan Kralj u mirovini je, no raditi nije prestao. Ljubav prema satovima motivira ga da svaki dan radi po četiri sata marljivo popravljajući satove. 1960. godine prošlog stoljeća počeo je učiti zanat. Radio je u Njemačkoj i Švicarskoj kako bi se dodatno obrazovao u urarskoj profesiji.
-Već s 19 godina sam bio obrtnik u Ozlju, radio sam godinu dana te prekinuo jer sam morao u vojsku. Kraće vrijeme nakon vojske sam radio kod jednog urara u Radićevoj no ubrzo nakon toga sam krenuo u Njemačku. Radio sam sedam godina u Pforzheimu u Njemačkoj. Taj grad je poznat kao grad satova i zlatnog nakita. Tamo sam radio kao serviser i naučio zaista puno, vratio sam se u Karlovac s puno znanja i novim pristupom radu. Po povratku iz Njemačke sam opet pokrenuo svoj obrt i bilo je zaista mnogo posla, imao sam dva urara u Zagrebu i još jedan radnik i ja smo bili u mom dućanu. Gradili smo posao samo na popravcima pošto u Jugoslaviji privatnici nisu imali mogućnost prodaje, tek s promjenom vlasti nam se otvorila i ta mogućnost, rekao nam je Kralj.
Vratio se u Karlovac, otvorio obrt i uspješno poslovao. Tada je, kako kaže, posao cvao. Danas je sasvim drugačija priča. Danas ima slabo posla i jasno se osjeća da ovakvi obrti više nemaju budućnost.
-Tada je u Karlovcu bilo 12 urara i svi smo imali posla, dodao je.
S promjenom vlasti, Kralj je započeo s prodajom satova, no obrt je tada već bio uhodan i to isključivo na popravcima. Ono što je po njemu najvažnije: posao se treba voljeti da bi se u njemu uspjelo.
-Ja strašno volim taj posao. Meni ništa nije bilo teško. Često sam ostajao raditi noću i uvijek me veselilo vidjeti ujutro zadovoljnu mušteriju. Ja imam 57 godina staža i još uvijek radim na četiri sata, rekao je.
Urarski posao je poznat po preciznom vidu i smirenosti ruke, Kralj u šali dodaje, kada počnete štrikati rukama više ne možete raditi. Da je njegov rad u zajednici prepoznat svjedoče razne nagrade koje je dobio i za vrijeme bivše države, a na tom tragu je i zlatna plaketa koju je dobio od Grada Karlovca, a nominiralo ga je udruženje obrtnika, no Kralj skromno dodaje da su njemu ipak najveća nagrada njegove vjerne mušterije.
