Mario Jovković karlovački je psiholog koji je diplomirao prije 6 godina, a kroz smijeh nam je rekao da je psiholog otkad ima prijatelje. Trenutno je zaposlenik Opće bolnice Karlovac. Prije je radio u prosvjeti kao stručni suradnik i kao profesor. Na pitanje zašto je baš psiholog, kaže da je u srednjoj školi upravo iz psihologije dobio jedinicu i onda je krenuo čitati literaturu izvan obavezne i tako zavolio ovo područje. Otkrio nam je s čime se mladi najviše bore kad je u pitanju psiha.
– Ne bih sad išao toliko daleko da govorimo o dijagnozama i nije to baš moj posao. Ako gledamo sad neku statistiku, mislim da je iz 2019. bilo da uglavnom prevladavaju poremećaji iz anksioznog i depresivnog spektra. Danas je posebno izazov na ovisnostima koje su vezane uz digitalizaciju. To su mobiteli, videoigre…, rekao je Mario Jovković, psiholog.
Bez obzira što kao narod prihvaćamo razne stvari u vrlo kratko vrijeme, psihologija je u Hrvatskoj još uvijek stran pojma. Mnogi na nju gledaju veoma čudno i smatraju da je odlazak k psihologu ili psihijatru namijenjen samo za tzv. luđake.
– Apsolutno. Mislim, to je jedan dio kulture što kod nas toliko zaživjelo. Evo, meni je uvijek recimo zanimljiva tema psihologije sporta. Koliko znam, nije baš uobičajeno kod nas da klubovi, pa čak i pojedinci u pojedinačnim sportovima, nemaju psihologe. To se zaista mogu nabrojati ljudi na prste jedne ruke. Vani je to, pogotovo na zapadu, to je potpuno uobičajena stvar. Drugačiji je pristup svemu tome i ljudi ne gledaju na nekoga da je baš bolestan i nemaju toliku stigmu. Kod nas je to drugačije. Gledamo malo s odmakom, mišljenja je Mario.
U svibnju ove godine u Osnovnoj školi “Vladislav Ribnikar” u Beogradu u Srbiji 13-ogodišnji Kosta ubio je devet učenika i školskog zaštitara. Dječak ne može ići u zatvor, jer je zločin počinio s 13 godina, te za njega ne može kazneno odgovarati. Može mu se, međutim, izreći mjera liječenja u specijaliziranoj zdravstvenoj instituciji. Zašto dolazi do takvih užasnih tragedija u kojoj je glavni akter maloljetno dijete?
– To je jedno jako nezahvalno pitanje tako da neću zahvaliti na tom pitanju. Gledajte, komplicirana je tema. Previše je tu faktora. Mi sad iz cijele priče imamo medijske natpise. Mi ne znamo što se tu točno dogodilo. Koje su to pojedinosti odgoja, koje su bile situacije u školi, što je sve utjecalo na tog dječaka, a s druge strane, pomalo determinističke, možemo postaviti pitanje možete li spriječiti takve stvari. Radi se o jednom pojedincu na jako, jako velikom broju ljudi koji se zabilježi jednom u 50 ili 100 godina. I sad, što vi možete poduzeti da biste to spriječili, jako je teško odgovoriti, tvrdi Mario.
Prije dvije i pol godine cijelu je Hrvatsku potresla vijest o ubojstvu dvogodišnje Nikoll Dedić iz Nove Gradiške. Ubili su ju vlastiti roditelji nakon što im je vraćena iz udomiteljske obitelji u kojoj je bila sretna i mirna. Jesu li institucije zakazale i kako je moguće da se dijete vrati iz udomiteljske obitelji biološkim roditeljima usprkos tome što su ju im uzeli zbog brojnih problema?
– Ne bih nikoga prozivao. Ne znam, opet, mi sad sudimo na temelju nekih medijskih natpisa. Ok, vi ste predstavnici medija i sad bih morao paziti kako se vama obraćam. Stvar je u tome, kažem, jako je teško govoriti na temelju medijskih natpisa koji su nepotpuni i ne baš provjerene informacije. Ljudi koji su donijeli te odluke, imali su neke analize, nekakve argumente na temelju kojih su donijeli te odluke. Mi svi volimo vjerovati u rehabilitaciju. Volimo vjerovati da se ljudi mijenjaju. Možda su postojali argumenti sa strane institucija da je do promjena došlo i da će se stvari promijeniti, izjavio je Mario.
S psihologom Jovkovićem razgovarali smo o još brojnim zanimljivim temama stoga na sljedećoj poveznici možete pogledati izdanje emisije “Mogu sve”.
[embedyt] https://www.youtube.com/watch?v=FmbBIjfBQ1E[/embedyt]
