5. kolovoza slavimo Dan pobjede i domovinske zahvalnosti. To je jedan od najznačajnijih datuma u suvremenoj hrvatskoj povijesti jer je na taj dan 1995. oslobođen Knin, kraljevski grad. Oluja je inače krenula dan ranije te je na prostoru skoro cijele Hrvatske krenula ofenziva protiv Srpske Krajine. Isto tako se dogodilo i na karlovačkom području, a branitelja zasigurno nije nedostajalo.
Kako bi se prisjetili tog značajnog dana, prolaznike smo ispitali o tome znaju li uopće što slavimo 5. kolovoza.
– Dan pobjede.
– Vojno-redarstvena operacija Oluja.
– Dan kada je Hrvatska oslobođena, dan Oluje.
Neki ispitanici su bili aktivni sudionici u Domovinskom ratu, dok se neki prisjećaju svojih najbližih koji su bili u njemu.
– Znam o Oluji da je moj sin bio u njoj i da sam ga spremala u rat. Bili smo svi veseli. Moj pokojni tata je rekao da nećemo ništa napravit jer je armija jaka vojska. Onda kada je moj sin došao iz Oluje rekao je kako je šteta što deda nije živ da vidi da smo ipak dobili svoju državu, prisjetila se jedna Karlovčanka.
Oni koji su aktivno sudjelovali sjećaju se i točnije definiranih podataka.
– Započela je 4. kolovoza u 5h ujutro. Trajala je 48h. Oslobođena je kompletna Hrvatska osim istočne Slavonije koja je riješena mirovnom integracijom, pričao je jedan prolaznik.
Na neke je ona jednostavno ostavila snažan utisak.
– Znam jako puno i ne znam ništa. Ne znam zbog čega je došla, nije trebala doć. Ali znam da je trebalo oslobodit ta područja od tih zlotvora. Puno toga mi nije jasno, sjetio se jedan građanin Karlovca.
Ispitanici dijele razna razmišljanja o Oluji, ali oko jedne stvari su svi jednako zabrinuti. Znanje mladih iako je veliko, njihova informiranost o ovoj važnoj operaciji i događajima koji su prethodili njoj trebala bi biti veća, složili su se ispitanici.
– Slabo znaju, treba to puno više. Treba potaknut da idu što češće u Vukovar.
– Iskreno, baš i nisu. Evo ja sam predsjednik jedne braniteljske udruge. Iako se trudimo da im to približimo i objasnimo, mislim da nisu dovoljno upoznati niti informirani. Ono što je najgore je, mislim da nisu baš ni zainteresirani.
– Možda i nisu. Mislim da mlade to možda i ne zanima. Njih je briga za plaće, škole i možda ih nije briga tko je na vlasti. Nas je to ipak zateklo i više nas je briga.
Cijenjenost i prepoznavanje važnosti Oluje također je tema koja za sobom ostavlja razne vrste razmišljanja.
– Jedna stvar. Mi smo pobjednici i imamo pravo da kažemo svima i da se ponosimo svojom Hrvatskom. Mi bez nje ne možemo živjeti, izjavio je prolaznik.
– Treba biti cijenjena ali ne treba sve stavljat na nju. Ima još puno stvari koje ne treba zaboravit, nadodao je drugi.
Jedan Karlovčanin smatra kako iako možda nije dovoljno cijenjena, način na koji je obilježena je sasvim korektan.
– Drago mi je da se ta tradicija održava. I ja sam bio dio hrvatske borbe, volim kad se to daje u javnost i kad se o tome priča. Ne samo Oluja već i druge borbe koje su se tada odvijale, sve u svrhu oslobođenja Hrvatske od srpske agresije.
Kako bi se sjetili onog dana kada smo napokon završili jedno ružno poglavlje hrvatske povijesti, svake godine slavi se Dan pobjede i domovinske zahvalnosti. Svi Hrvati su različito afektirani tim događajem, ali sigurno je kako je na svakog ostavljen nekakav trag kojim će Oluja sa nama živjeti dugi niz godina.
