Novootkriveni projektni nacrti u knjižnicama Stuttgarta i Budimpešte u svom naslovu spominju „Novi Karlovac“ za koji se prvotno pretpostavljalo da je bio nedovršena tvrđava, no njegovi gabariti upućuju na to da je Novi Karlovac trebao biti tri puta veći od najveće Hrvatske utvrde – osječke tvrđe što znači da je on ustvari trebao biti grad.
Više se ovom temom bavio Igor Čulig, kustos kulturno-povijesnog odjela u Muzejima grada Karlovca koji nam je i rekao nešto više o ovom zanimljivom nalazištu.
-Možda ste se zapitali zašto groblje u Donjem Mekušju ima onako zanimljiv oblik sa šančevima? Tamo se nalaze najočitiji ostaci dijela temeljne trase koja je zaokruživala taj novi grad, rekao je Čulig.
Najveći arhitekt onog doba – Nikola Doxat, predložio je napuštanje karlovačke zvijezde jer više nije udovoljavala vojno obrambenim zahtjevima, ali i dalje se inzistiralo na blagodatima rijeka, pa je Novi Karlovac našao svoje mjesto na lijevoj obali Kupe u blizini ušća s Koranom. Kada pričamo o današnjem geografskom smještaju to je područje između mjesta Gradac i Donjeg Mekušja. Arhitektonski sve važnije ulice i trgovi pratili bi potok Orlicu.
-Grad je počinjao s gradnjom paralelno sa završnim godinama izgradnje Karoline koja je povezivala more i kontinentalnu Hrvatsku. Također, bio je najzapadniji punkt obrambenog pojasa iz vremena Eugena Savojskog koji vodi teritorijem današnje Hrvatske, Srbije i Rumunjske, dodao je.
Sada kada su činjenice jasne, preostaje nam jedino primjereno obilježiti i istaknuti ovaj arheološki lokalitet.
-U aktualnom prostornom planu taj lokalitet je istaknut kao “evidentirano kulturno dobro” za koje je kao mjera zaštite predložena promocija u status “preventivno zaštićenog kulturnog dobra”. S obzirom na planove izgradnje nasipa u Donjem Mekušju, Boris Morsan, arhitekt i jedan od autora na znanstvenom radu o ovoj temi, nastoji utjecati na javnu ideju da se budući nasip oblikuje tako da interpretira zidove Novog Karlovca, pojasnio nam je Čulig jednu od mogućnosti isticanja lokaliteta.
Nažalost Grad nikad nije izgrađen pa možemo samo pretpostavljati koliki bi zapravo bio njegov gospodarski i prometni značaj. Prilike u tadašnjoj Monarhiji su zaustavile daljnju gradnju. Danas nam jedino preostaje čuvati uspomenu na ovaj važan i velik arhitektonski podhvat predmoderne planske gradnje i osvijestiti povjesničare, ali i sugrađane o važnosti ovog nalazišta.
Fotografije nam je ustupio Igor Čulig za potrebe ovog članka.
