Na današnji dan, 22. kolovoza 1991., u žaru bitke tijekom Domovinskog rata poginuo je prvi pripadnik specijalne jedinice policije Gromova. U operaciji deblokade grada Slunja svoj život izgubio je Željko Brozović.
Slunj je oslobođen od okupacije četiri godine kasnije, ali to ne umanjuje važnost ove žrtve. Ona označava važan događaj u ratu ne samo za pripadnike Gromova i njegovu obitelj, već i za sve koji su imali ikakvu povezanost sa Domovinskim ratom, bilo kroz sudjelovanje ili ljubav prema domovini.
– Željko Brozović bio je prije svega jedan hrabar čovjek. Bio je policijac, bio je specijalni policajac, bio je čovjek koji je bio spreman dati svoj život, što je u konačnici i dao za Republiku Hrvatsku. Bio je čovjek koji je, kao što njegova majka kaže, volio nogomet, volio ljude, volio svoju domovinu. Bio je veliki čovjek, pričao nam je načelnik Policijske uprave karlovačke Darko Car.
Održavanje utrke nije samo dio manifestacije, već način odavanja počasti poginulom branitelju i buđenja sjećanja na njega.
– Ova utrka predstavlja neko sjećanje i poštovanje na našeg prvog poginulog specijalca u Karlovačkoj županiji. To je najmanje što mi možemo napraviti da to sjećanje ne izblijedi i da se ne zaboravi. Samim time mi šaljemo poruku našim mladima, brinemo se i ne zaboravljamo, nadodao je Josip Slačanin, predsjednik Udruge specijalne policije Grom Karlovac.
Sadržaj utrke simbolično obuhvaća život Željka Brozovića, kretavši od mjesta njegove pogibilje, Tržića Tounjskog, pa sve do njegovog rodnog naselja.
– Kolege, suradnici i prijatelji Željka Brozovića jako dobro pamte to vrijeme iako je prošlo 32 godine. Njemu u čast održava se jedan maraton koji kreće od jesta njegove pogibilje do mjesta njegovog življenja, odnosno posljednjeg počivališta, rekao nam je Car.
Organizacija ovakvih manifestacija sigurno je naporan posao, no on ne predstavlja nikakav problem za jednog od organizatora Josipa Slačanina jer, kako on kaže, nije nikakav problem napraviti nešto za one koji su dali život u obrani Republike Hrvatske.
– Ti si ponosan, tebe ispunjava to. On i dalje živi s nama. Nismo ga zaboravili i ne možemo ga zaboraviti. Dok god smo mi živi i dok god su naša djeca živa, mi to nećemo zaboraviti i nećemo se umoriti. Na nama je da održavamo sjećanje na to jer zbilja imamo na što biti ponosni. Moramo se uvijek sjetiti i ponavljati da smo mi bili napadnuti i da smo vodili obrambeni rat te da smo stvorili Lijepu našu kakva je sad, pričao je Slačanin.
Ožiljak koji je ostavio Domovinski rat na hrvatski narod neizbrisiv je. No ne trebamo ga skrivati, već se trebamo ponositi njime jer to je najvažniji simbol višestoljetne borbe koji je doveo do toga da imamo vlastitu državu.
