Početkom rujna brojni mališani kreću u jaslice ili vrtić i prvi se put susreću s odvajanjem od roditelja i bliskih osoba. Dolaze u novu sredinu i među nove, uglavnom potpuno nepoznate ljude. Izazovno je to razdoblje za djecu, ali i za roditelje i odgojitelje.
Kada su joj prije gotovo dvadeset godina sinovi krenuli u jaslice, mama Ana dobro je zapamtila jedan od prvih dana prilagodbe.
-Sjećam se jedne scene koja mi je ostala dok su mi se dečki privikavali, kad sam malo provirila, kad je prvi put ostao sam, kroz prozorčić i skužio me, to je bila najveća greška koju sam napravila, taman se smirio i kad me skužio počeo je opet plakati”
To mu je samo dodatno otežalo, prisjeća se Ana. Ove jeseni u vrtić ispraća svoju djevojčicu, svjesna da pristup roditelja odvajanju treba biti smiren, čvrst i s dozom odlučnosti. Djevojčica je kroz boravak u igraonici na neki način već shvatila koncept odvajanja, kaže Ana.
-Njoj prvih deset dana bude super, nova djeca, nove igračke, novi prostor, ta prilagodba ide iznenađujuće dobro, ali nakon tih desetak, petnaest dana kod nje se javlja otpor i ona nakon toga ne želi ići, tako da uz bolesti, ona se nikad nije do kraja integrirala i eto krenulo je ljeto i nismo ni nastavili.
Nada se da će jesen i polazak u vrtić donijeti kontinuitet koji će djetetu olakšati odvajanje.
-Ja sam naravno pozitiva, pa se nadam da će sve proći super, makar me malo plaši taj njen otpor koji krene stvarati nakon određenog vremena.
Otpor je ono što svaki roditelj čije dijete kreće u vrtić može očekivati, a vrijeme prilagodbe protegne se u prosjeku i na dva mjeseca, kaže u razgovoru za Media servis odgojiteljica Nadina Đuretić i otkriva neka od uobičajenih ponašanja u tom razdoblju.
-Odbijanje hrane i problemi sa spavanjem, promjene u ponašanju kao što su plačljivost, nemir, agresivnost, povlačenje u sebe, regresija, znači dijete se vraća u neku fazu koju je već prošlo, korak u nazad, ali to je sve privremeno. Dijete pojačano traži blizinu roditelja.
Djetetu treba pružiti utjehu i s njim podijeliti svoje osjećaje, no najvažnije je pokušati zadržati mir i pozitivan stav, ističe odgojiteljica. Treba vremena da dijete shvati i uvjeri se kako će se roditelji uvijek vratiti po njega, ali i vremena za uspostavljanje veze s odgojiteljima, jer su oni djetetu na početku najvažniji oslonac, napominje Đuretić.
-Partnerstvo koje razvijaju roditelji i odgojitelji je izuzetno važno. Dijete osjeća tu sigurnost kroz promatranje odnosa roditelja i odgojitelja, i važno je da vaš odnos s njima bude iskren, prijateljski i partnerski.
Važno je uvijek pozdraviti dijete na odlasku i nikada ne odlaziti potajno, kao i stvoriti određene rutine te pozitivnu sliku o vrtiću, poručuje Đuretić. Tako se stvara i osjećaj sigurnosti kod djeteta.
Jako je važno da roditelji razumiju potrebu da vrijeme opraštanja i pozdravljanja na odlasku iz vrtića svedu na minimum i da zadrže mir. Nije preporučljivo da se dugo opraštaju, vraćaju nakon što su već otišli, da djetetu govore ‘izdržat ćeš ovo, nemoj plakati‘. Na taj način mu šalju poruku da ga ostavljaju u ne baš sretnom mjestu, a još ako bude plakalo, tko zna što ga čeka.
Nije poželjno počinjati s drugim velikim promjenama u djetetovom životu, poput odvikavanja od dude ili preseljenja, a dobro je, ističe Đuretić, da dijete u vrtić ponese i neku dragu igračku koja mu pruža utjehu.
Na kraju, ne treba zaboraviti možda i ono najvažnije – prilagodba je proces i ne događa se preko noći.
