Uoči međunarodnog dana fizioterapije i fizioterapeuta koji se obilježava u rujnu, razgovarali smo s Krunom Smolčićem, karlovačkim fizioterapuetom, profesorom u Medicinskoj školi Karlovac te vlasnikom obrta za fizikalnu terapiju. U osnovnoj školi bavio se sportom i nizale su se ozljede kod njega i njegovih prijatelja, pa ga je zanimalo kako se iste mogu sanirati. Voli rad s ljudima i fizikalna terapija činila mu se kao idealan spoj želja, mogućnosti i učinkovitosti. Bavio se gimnastikom, brdskim biciklizmom, taekwondoom i break danceom. Za vrijeme studiranja radio je brojne studentske poslove, a dosta dugo čekao je pripravnički staž koji je i danas velik problem.
– Koliko sam u kontaktu s našim učenicima, neki zbilja dosta dugo čekaju taj staž. Bilo bi dobro da se na neki način taj cijeli proces ubrza, jer dosta imaju problema kasnije s pronalaskom posla i općenito s rješavanjem tog stručnog ispita kojeg imaju i koji im je obaveza nakon samog tog staža i da se mogu baviti s onim što vole. Definitivno neki izgube volju s vremenom. Kad bih se vratio nazad u naše generacije, što se tiče fizikalne terapije, oni koji su to htjeli i voljeli, vratili su se fizikalnoj terapiji i tu ostali, a neki od njih, svojom voljom ili prisilom, ostali su u drugim granama, rekao je Kruno.
Dok je Kruno studirao, za ovaj posao više su bile zainteresirane žene, no danas se slika znatno promijenila. U Medicinskoj školi predaje predmete iz fizikalne terapije. Trenutno je škola u fazi preuređivanja, pa se nastava odvija u Šumarskoj i drvodjeljskoj školi Karlovac te u Gimnaziji Karlovac.
– Ajmo reći, situacija je dobra. Nastava se održava normalno kao i inače. Malo je, ovoga, jednostavno drugačije što se tiče organizacije za našeg satničara i sve ostalo osoblje da se malo prilagode. Na zidovima škole svatko se potpisao i ostavio svoj trag, pa sam tako i ja, tvrdi Kruno.
Već je 9 godina profesor i za učenike kaže da su super. U razgovoru s istima, doznali smo da ga učenici zaista vole. Danas je i vlasnik obrta za fizikalnu terapiju.
– Krenuo sam prije negdje 4 godine. Prvi prostor bio je u prizemlju staračkog doma Sv. Antun. Bio je nešto manji prostor od ovog. U to vrijeme krenula je korona i svašta nešto. Pokazala se potreba za većim prostorom i eto me sad tu u Grabriku. Konkretno, radim s djecom od 10 godina, s adolescentima i s odraslima. Ne radim s mlađom djecom od 10 godina čisto iz razloga jer su neke tehnike koje sam završio i za koje sam se educirao, vezane upravo za takvu vrstu korisnika, izjavio je Kruno.
Za djecu i adolescente tvrdi da najčešće imaju probleme s kralježnicom te klasičnim sportskim ozljedama. Velik problem je sjedilački način života.
– Definitivno i taj sjedilački način života utječe na to, no nekako ih i te školske obaveze natjeraju da više vremena provode sjedeći. Pogotovo kad imaju neke zadatke i projekte tijekom vikenda, pa rijetko tko izlazi van. Naravno, nije to sami uzrok nego i ta tehnologija. Djeca neka nemaju poticaj da se bave sportom i nekom aktivnošću, mišljenja je Kruno.
Zbog nekontinuirane aktivnosti, česte su ozljede mišića. Danas se mnoga djeca bave gimnastikom koja je odličan bazični sport. Ipak, Kruno smatra da bi dijete trebalo probati više sportova kako bi steklo bolje motoričke sposobnosti. Kako kaže, teško je očekivati da dijete bude Messi sa 7 godina. Čime se Kruno još bavio, koje usluge nudi u svom obrtu i što bi želio još postići, doznajte u emisiji „Mogu sve“ na sljedećoj poveznici:
[embedyt] https://www.youtube.com/watch?v=j33Y5UZFo6w[/embedyt]
