Radmila Bocek solo je pjevačica, glazbena pedagoginja i maestra PHPD Zora, a ponajprije majka. Svoj glazbeni put započela je vrlo mlada u svom rodnom gradu u Požegi. Nakon osnovne glazbene škole saznala je da se pjevanje može i učiti te je tada odabrala svoj put. S nama je podijelila anegdote iz svog života u glazbi kojih će se uvijek sjećati.
–U kazalištu u Osijeku, Tajni brak, prvi čin. Imam prvu scenu i brzo presvlačenje, samo je jedan duet bio između i ja sam se brzo obukla. Stojim pred ogledalom sretna kako sam ja to uspjela tako brzo. Čujem na čembalu prvi akord na koji ja trebam zapjevati, a vidim si partnera na drugoj strani pozornice. Samo sam mu mahnula i počela trčati. Iza pozornice je, naravno, bio mrak i pripremljena cijela scenografija za drugu predstavu. Naravno, razbila sam se, pala preko dasaka i svega što je otraga bilo. Napokon dotrčim tako i već po treći put ide taj prvi akord. Davor Radić mi je bio tata u toj predstavi i rekao mi je da mi curi krv iz koljena. Samo sam rekla pusti sad krv idemo, tako da evo svašta se može dogoditi, kazala je profesorica i dirigentica Radmila Bocek prisjećajući se svojih dana u kazalištu.
Uistinu u njenom se životu svašta i dogodilo. Nakon prve kćeri, Radmila je započela svoj rad kao glazbena pedagoginja u Glazbenoj školi Karlovac, gdje radi i danas. S mužem, kćeri i sinom živjela je dugo vremena u Zagrebu, a nakon posljednje trudnoće s još jednom kćeri došla je u Karlovac te preuzela dirigentsku palicu u PHPD Zora.
–Pozvali su me iz predsjedništva Zore, da li bih preuzela Zoru pred 150-u obljetnicu. Meni je to bila iznimna čast i pitala sam se imam li ja dovoljno sposobnosti. Jedno je raditi s osobom jedan na jedan, a stati pred 40 ljudi je bilo drugo. U isto vrijeme bio je to izazov pa zašto ne pokušati. Onda se desilo moje treće dijete i mislila sam ništa od Zore, gotovo je. Predsjednik Zore Srećko Klarić mi je tada došao i rekao “Jao Radmila, pa samo neka je živo i zdravo. Mi vas trebamo za 20 godina, ne samo za jednu”, prisjeća se Bocek.
Profesorica Bocek još uvijek nije sigurna kako njeni učenici saznaju za solo pjevanje, ali je beskrajno zahvalna na njihovom interesu, trudu i radu. Tako je ponosna i na članove Zore za koje kaže da su kao njena vlastita djeca. Kroz ovako bogat glazbeni život nikada nije posustala niti planira mijenjati išta. Ako vas zanima više o ovoj divnoj profesorici, dirigentici, pjevačici i majci pogledajte razgovor s njom u našoj emisiji Ravnopravni.
